Ja baš virujen da ima života poslin smrti. Da smrt nije kraj. Da nas još nešto čeka. Da, definitivno je tako.
Prejednostavno bi bilo da je ovo sve. I preokrutno. Ono posli smrti sigurno je bolje. Tako objašnjavan činjenicu da neki umiru mladi. Idu na bolje i lipše misto.
A di idemo i šta nas čeka? E neman pojma, niti iman želju saznat. Pomalo, vrag odnija i prišu! I ne bojin se smrti. Uopće ne. Jedino boli se bojin. Da bojin? Užasavan je se! I da se razumimo, nisan depresivna, i ne, smrt mi nije u planu, još dugi niz godina nije. A kad dođe, ufan se da će me strefit srčani. Priželjkujen si trenutnu smrt. U, recimo, osmon desetljeću života. Oduvik san skromna...
A ako i nema ničega nakon ovoga- baš me briga, ionako se trudin ovaj sad život učinit si šta ugodnijin i mekšin, i, u tom slučaju neću ni znat šta me snašlo!
Post je objavljen 24.11.2005. u 20:21 sati.