Danas je drama eskalirala.
Ne da mi se o tome pisati, jer doslovno osjećam fizičku mučninu od sve te napetosti, al osjećam da sam vam dužna.
Odmah ujutro vještica je otišla do Šefa s pismom od tri stranice u kojem mene kudi, a sebe kuje u nebesa. Onda je Šef pozvao i mene. Rekla sam svoje, a onda je počelo međusobno okrivljavanje nas dvije pred njim. On ništa ne kuži, jedva hvata nit. Odvratan prizor! Ništa nije postignuto. Šef je zaključio da ja i dalje radim svoj posao, ona svoj i doviđenja đaci. Poslije je pozvao drugu kolegicu, koja je potvrdila moje riječi i još nadodala svoga. Ta druga kolegica je u tome svemu nepristrana, i mislim da ju je ozbiljno shvatio. Kasnije je pozvao i treću kolegicu, koja je opet ispričala svoje i ukazala mu na sve Vještičine greške, tako da Šef vidi da ona nije u poziciji razapinjati druge zbog sitnica, a sama radi kardinalne greške. Poslije sam čula kako je Vješticu opet zvao i izružio je. Popi*dio je i zbog njenog pisma (jer što ona njemu ima pisat pisma) i zato što se petlja u razmještaj djelatnika. Evo, tek sam maloprije počela normalno funkcionirati. Cijeli dan sam pod tabletama. Ali sada osjećam neku satisfakciju. Bar znam da je Šef s svime upoznat. Dao Bog da je se makne s tog mjesta, ili barem mene. Al teško da će do toga doći. Stanje će se primirit, pa opet eskalirat, al dao Bog trpljenja!
Post je objavljen 24.11.2005. u 14:04 sati.