baš sam se sjetila one priče o onom nekom turku koji je napravio svoj sajt i pozdravljo sve ljude i na kraju reko "I kiss you all" il tako nešto pa su svi pričali o tome... a zakaj ja uvijek propuštam takve stvari? ja sam valjda jedina koja nije pogledala taj site... i pitam se kaj je sad s tim čovjekom i kaj je s mnogim ljudima koje sam upoznala na internetu a sad od njih ni traga ni glasa, svi smo se raspršili negdje.
a vezano uz to djelomično, neki dan mi je pala na pamet veza između gubitka veza među ljudima i količini tj. broju nas koji obitavamo na ovoj planeti. jel moguće da su se prije kad nas je bilo duplo manje ljudi više cijenili baš zbog toga? jer su imali manje izbora? jel moguće da su se iz tog razloga i ljubavi više cijenile? jer nije bilo moderno razmišljati there's lot of fish in the sea? nemam pojma...nemrem se odlučit dal je to olako shvaćanje samo tekovina suvremenog doba ili je ipak stvar u tome da više cijeniš ono što ti je posebnije i što je rjeđe.
danas je puno teže biti poseban. eto, to je moj dojam. i nadam se da se varam.
Post je objavljen 24.11.2005. u 13:00 sati.