Pregled posta

Sjedni na rubove zore, sunce će za tebe svanuti.
Sjedni na rubove noći, zvijezde će ta tebe sjati.
Sjedni na rubove izvora i slavuj će ti zapjevati.
Sjedni na rubove tišine i Bog će s tobom razgovarati.

Sve oko nas je tako puno poziva i poruka i zove nas na učenje.
Pokušajmo, dakle otići u školu svega stvorenoga.

Idem u školu k vodi koja se nikada ne zaustavlja i veselo preskače prepreke.
Idem u školu k cvijetu: razveseljava, miriše, ali ostavlja tišinu nedirnutom.
Idem u školu k korijenju koje i u mraku pod zemljom vjeruje u sunce.
Učim od ptica u letu...uživam u njihovoj slobodi.
Učim od obala koje se mirno gledaju dok ih more svojom snagom svakodnevno zapljuskuje i umiva.
Učim od stabla koje podnosi oluje i vrućine, a drugima daje zaštitu i svježinu.
I od vlati trave učim - pogažena, podiže se i opet gleda prema nebu.
I od kapljice vode učim - tako mala, a toliko snage ima i sja u svim duginim bojama.
I od masline mogu učiti - gnječe je, a ona daje bogato ulje zlatnog sjaja.
Učim od zore koja se svakodnevno rađa iako nitko ne gleda tu predivnu predstavu.
Učim od biljaka koje umiru stojećki.
Učim...učim od svega, u početku, od Stvoritelja stvorenog.