„Mnogi Strijelci imaju emotivnih problema zbog idealiziranja voljene osobe. Na tom planu im zvijezde baš nisu naklonjene, a i njihova priroda komplicira stvari i tamo gdje to nije potrebno.“
Negdje sam nedavno pročitala ovaj tekst. Ne sjećam se da li je bio neki horoskop ili sasvim drugi tip teksta, ali nije bitno. Zapelo mi je za oko, a i za misli jer sam se puno puta pitala istu stvar. Da li ja idealiziram osobu s kojom sam u vezi? Odgovor još uvijek nisam našla, barem ne onaj odgovor tipa – ovo je moj konačan odgovor. Još uvijek imam argumenata za i argumenata protiv.
Pokušat ću si to još jednom objasniti kroz zadnji slučaj. Ma, smiješno zvuči zadnju vezu zvati slučajem, ali kad već analiziram, onda ću se služiti pravim riječnikom :).
Ja ne volim čuti onu uzrečicu – ljubav je slijepa. Jer, ljubav nema ništa s tim. Čovjek, kad oslijepi od ljubavi, ne vidi nikakve mane i sve mu je super. Kod mene je stvar drugačija. Ja uvijek vidim sve mane, ali zbog samo jedne vrline koja me jako privukla, pronalazim 500 razloga da mane pregrmim. Tako si ja objašnjavam idealiziranje osobe. To za mene nije „neviđenje“ stvari onakvima kakve jesu, već svjesno zavaravanje same sebe da to nije ponašanje koje je njegovo, već samo trenutak slabosti.
Slijedeća faza jest preuveličavanje mog previše realnog i puno puta opečenog uma. Ponašanje ima mana, ali onda pomislim kako ja preuveličavam stvari jer sam previše zaglibila u neke svoje ciljeve u životu, u neka svoja načela od kojih ne odstupam. I želim postati mekša pa prelazim preko nekih stvari.
Kada uočim ovakvo ponašanje same sebe na početku veze, unaprijed znam da veza neće potrajati. Znam da počinjem idealiziranje koje će me izluditi jer, kad sam bila u njegovom društvu, sve je bilo super. Kad sam bila sama sa sobom, počela bih suludo razmišljati o njemu kao osobi koja mi ne odgovara, ali, iz nekog razloga, trudim se održati vezu. I ipak pokleknem. I ipak prekinem jer se ne želim izjedati svakim danom razmišljajući o tome kako je nešto loše, kad znam da ću, unatoč svojim osjećajima, završiti vezu jer ona nema budućnosti.
I tako se stalno lomim. Jedna ja kojoj je sve u životu divno, bajno i krasno i ne voli od muhe raditi slona. I druga ja koja, čim na obzoru vidi propast, odmah reže sve konce jer ne želi da propast s vremenom bude veća.
U klinac, totalno su mi zbrkane misli. Pokušavam si objasniti razloge koji su me privukli njemu, ali ne mogu. Od prvog dana mi je moje šesto čulo govorilo da to neće biti dobro, ali sam ja usprkos svemu htjela biti s njim. Hm, to mi izgleda kao kad samom sebi čovjek govori: „Nemoj skočiti u provaliju, poginut ćeš“ u isto vrijeme kada upravo skače i leti zrakom u provaliju. I leti, ali si govori razlog zašto to nije dobro učiniti.
Kako nazvati to stanje? Ja ne znam. Ja ne znam u kojoj sam fazi kada si objašnjavam da nešto nije dobro učiniti, ali upravo to činim.
I ovdje ne govorim o situaciji u kojoj sam ja već bila zaljubljena u njega. Ovdje govorim o prvom susretu, prvom razgovoru, prvom dogovoru kada sam već znala da to neće biti dobro. Kada nije bilo osjećaja, već samo jedan zgodan dečko koji je na čelu imao napisanu riječ NEVOLJA.
A sada se čupam van. Pokušavam se isčupati van iz takve situacije. I zbrka u glavi. I zbrka u razgovorima sa sobom i s drugima.
Totalna zbrka, a ja nikako ne mogu naučiti da neobjašnjive stvari ne treba pokušavati objasniti.
Uspoređujem takvo ponašanje s onim vezama koje su počele divno. U kojima nisam bila opterećena takvim razmišljanjima i koje su tekle same od sebe. OK, i one su završile iz nekih opravdanih razloga, ali završile su razgovorom i zajedničkim zaključkom da ne želimo ili ne možemo ostati zajedno.
Ovo je bilo nešto drugo. Ovo je završilo i prije nego li je počelo. Očekivala sam dan kada će završiti i opet me je bio šokirao. Ne očekujem povratak. Ne želim ga jer sam ja bila ta koja je prekinula. Hoću samo svoj mir. Hoću svoje misli nazad. Hoću se sjećati samo lijepih trenutaka kojih je bilo, bez ovih zbrkanih mračnih misli. Znam da će doći, ali nekako mi to već dugo traje. Ta zbrka mi se odužila. Želim zadržati samo lijepa sjećanja. Probat ću njih izvući na površinu. Zbrka će tada sigurno biti puno manja...
Post je objavljen 24.11.2005. u 10:56 sati.