Udario neki sjeverac. Počele već i neke snježne pahulje. To nije umanjilo moje namjere odlaska u klub na go. Srijeda je vrijeme za go u 'Belot-klubu 'Velebit''. Kao i skoro uvijek, idem pješice od Kolodvora do Trga. Uvjeti nisu baš ugodni, ali što to je ugoda. Krenuo sam suprot hladnoga vjetra. Tražim smisao neugode koračajući i trudeći se ne žuriti kako bi ista potrajala. Hladnića prodire kroz odjeću i priča mi pustim i vjetrovitim ravnicama odakle vjetar stiže. Tu su i priče o visinama kroz koje izmjenom zraka hladnoća ustvari i dolazi. Promatram osušeno lišće Zrinjavčkih platana vjetrom nošenih. Prolazi godina njegovog života ostavljajući trag njihovog postojanja koji sada meni dolazi šumom otpalog lišća po cesti. Kako sam se više stopio s pričama tim, hladnoća kao da nestade. Išao sam polako i uživao.
U klubu od igrača goa je samo Tomi. Slagao je neke kamenčiće i kao nešto proučavao. Prilazim i pružam pet. Pokupio on kamenčiće i slaže osam prednosti. Riječi nisu ni potrebne, ali ja ipak pitam kao reda radi: 'Jeli za listu?'. 'Može', kaže on.
Kada je velik broj prednosnih kamenčića ja rano krećem u napade. Obično pokušavam ovladati važnijim točkama, koje mogu međusobno djelovati na protivničku postavu, a u nekim djelovima me taj pristup odvede u sukobe, jer protivnik mi baš i ne dozvoljava provođenje mojih nauma. U jednom od kutova smo razvili bitku i bilo je 'Biti ili ne biti!'. Bio je Tomi malo neprecizan, a ja nemilosrdan. Izvukao sam prividan seki, ali grupi koja me zatvarala nisam dao dva oka, pa tako taj 'seki' i nije bio seki. Tako velika Tomijeva grupa ostade bez statusa opstojnosti. Sada je već bilo lakše, a i Tomiju je pomalo time pao moral. Priveo sam ovu partiju kraju pobjedom za 54,5 poena.
Dok Tomi i ja igrasmo stigao je Damir Kovačević. Malo usput popričasmo o novom sftware-u za praćenje Jadranske dopisne go lige. Damir je Tomiju dao podrobnije objašnjenje za pitanje na blogu. Stiže i Robi. Imao je školu popodne pa nije mogao ranije. Izaziva Damira u borbu za Damirovo treće mjesto na listi.
Bilo je tu borbe. Puno mlađi Robi je pravi borac. Uletava u fightove gdje god se može, pa čak i tamo gdje se i ne može.Bila je to Robijeva pobjeda predajom.
Još dok je trajala partija Damira i Robija stigao je Damir Podvinski u pratinji svojih dviju kćeri Bernarde i Nikoline. Damir izaziva Mladena na partiju uz devet prednosti. Ova me partija podsjetila na onu prethodnu s Tomijem, samo što je ovaj puta Damiru oborena grupa u suprotnom kutu. Kada se nešto obori obično nastupa neki kao neki prazan prostor, kao da padne potencijal i tada onaj koji je doživio gubitak često krene. I tako mje Damir zahvatio veliki centar i drugi kut. Vidim da ima više. Upadam u prostor i pokušavam zaživjeti s kamenovima kojima sam upao. Ujedno i hinim te namjere, kako bi prijetnjama zaživljavanja izvana postavio nove utjecaje na prostore za koje se još nismo opredjeljivali. Uspijevam tako stvorili prostor na svojoj gornjoj stranici. Upadam u jedan od njegovih jakih kutova i zaživljavam. Išlo je. Ostavo sam mu tako veliki centar i dva solidna kuta, ali dva kuta uzeh uz poveću stranicu. Sve ide na ne baš veliku razliku na kraju, ali ipak na moju stranu. Dobio sam sa 12,5 poena razlike.
Bilo je tek koji minut preko 21 sat. Robi je odmah nakon partije s Damirom Kovačeviće otišao doma, a i Damir je morao. I tako i svi mi ostali odosmo dosta ranije.
Pogledajmo sada rezultate