Došao je normalno, kao dan,
Jednostavno, morao je doći.
Nisam ga uzalud tražila i zvala
I željno isčekivala u samoći.
I predao mi se lako, isuviše
I svojim je mirisom krstio
Čulnost mog tijela,
I ostao je kratko, baš kao sto je
Kratka životna radost cijela...
A kada je otišao slijedeće večeri
Dan je potonuo u tamu
I srce je samo nijemo kriknulo
I odboljevalo još jednu nastalu ranu.
Post je objavljen 24.11.2005. u 08:15 sati.