evo godina samo sto nije iscurila. bozic - nova godina. uh, hvata me euforija ne manijakalnog kupovanja, trosenja novca i slicnog, vec euforija super raspolozenja. nekako se ljudi pocinju opustati i sve vise nasmijanih lica vidim oko sebe. nasmijesis se, a potpuni stranci ti uzvrate osmjeh :)
ne znam kako je ostalima, ali u ovo doba ljudima oprastas grijehe iz godine na izmaku. ucinili su ti lose, oprostis im, no bestija poput mene ima veeeeeeeeeliku manu - ne zaboravlja. oprostiti da, zaboraviti ne. i tako svake godine cinim nesto prozaicno - sastavljam listu dobre i lose "djece" koja ce biti ili nece biti darivana. uvijek je do sada popis dobrih bio podulji, a losih kratak. ove godine vise je losih a dobrih manje. kako to - pa mozda sam odlucila ne prelaziti preko malih velikih stvari.
znam znam, sad slijedi tona pametovanja kako sam sebicna, egocentricna bla bla bla...ma najgora bestija na svijetu ako treba, no odlucih ne zaboraviti male velike stvari koje se nagomilashe i postaste velike zaista velike stvari. odlucih s liste dobre djece izostaviti sve osobe koje su svih proteklih godina bile darivane za svoje rodjendane, bozice, nove godine, svete lucije i nikole, uskrse i raznorazne prigode, a u zadnjih hrpu godina zaboravile su mi sitnim znakom paznje pokazati da im znacim nesto u zivotu. sto su ucinili - umjesto da shvate da mi je rodjendan najdrazi dan u godini kada jednostavno zelim biti u centru paznje jer od svih 364 dana, taj jedan jedini dan je samo moj i eto - zelim biti pazena, mazena i razmazena :) sto ucinise ti mali ljudi - e zaboravise ga, ili su smatrali da je ono tipizirano "e, sretan ti rodjendan, zaboravih" dovoljna isprika. materijalist sam, priznajem. pokloni mi zguzvani papiric na kojem si svojom rukom nacrtao cvijet i napisao sretan ti rodjendan, i poklonio si mi nesto sto cu cijeniti i cuvati. zaboravi tako malu veliku stvar i sorry sto ja tebi zapravo u zivotu predstavljam ? nista. pa hvala, i ti meni mozes postati nebitna osoba.
bilo je hrpa super poklona tijekom ovih godina no izdvojit cu tri jer su mi jako dragi i dan danas - prvi je jedan maleni zlatni delfin oko moga vrata, drugi je nasmijano lice ispod kape djeda mraza a treci je cd snimljen s muzikom pjevaca ciji me glas posebno dirnuo svojom prekrasnom bojom.
o delfinu necu pisati, samo cu reci da ga nikada ali zaista nikada ne skidam. to je spona izmedju mene i njega i tako ce ostati zauvijek. jedan maleni zlatni delfin i pogled toplih smedjih ociju ispod beskrajno dugih trepavica.
drugi poklon je neopisivo dragocjen, a prica je za mene jako lijepa. zimsko sam dijete, pa mi je rodjendan ne tako daleko od nove godine. jednog rodjendana bila sam zaista tuzna, usprkos dragim ljudima oko sebe, osjecala sam se sama, srce me je boljelo, a nutrinu razdirala neopisiva tuga. jedne veceri, dan nakon mog rodjendana zacuh zvono ulazih vrata u zgradu. sidjoh ih otvoriti, i prizor koji sam ugledala i danas mi izazove toplinu oko srca i osmjeh na licu. pred ulazom stajao je moj dragi prijatelj kraj svog auta a na glavi mu je bila kapica djeda mraza. znate onu crvenu kapicu, bijelog obruba i bijelog cofleka na vrhu? e bas ta. osmjehivao se toplo, iskreno i veselo i uzviknuo "ho ho ho, sretan ti rodjendan!" suze radosnice i osmjeh razlili su mi se licem. ostatak veceri jednostavno nista i nitko ne bi mogao pokvariti jer to drago bice uljepsalo mi je do tada tuzan i osamljen rodjendan. hvala ti, obecanje vrijedi - nitko nikada nece moci stati izmedju nas i pokvariti nase prijateljstvo. zauvijek, sjecas se :)
cd. ok zvuci prozaicno. kak to moze biti mastoviti poklon. e pa moze. josh groban ima za mene fantasticnu boju glasa, od koje jednostavno se najezim od ugode. i tako tragajuci netom za pjesmama nasla sam njegovu stranicu na kojoj se mogu slusati pjesme s njegovog zadnjeg albuma. posebno mi se dopala pjesma "you're still you". dogovorili smo se naci da ga pocastim za rodjendan. nasli smo se u troje - on, jedan znanac i ja. kako to vec ide, nakon sto ih pocastih uslijedilo je darivanje - otvorim omot podrapavsi ga kak i prilici, a unutra se skrivao upravo cd koji prizeljkivah - josh grobanov album "closer".
evo sad mi se pruzila prilika uveseliti jednu meni jaaaaako dragu osobu - pozeljela je aparat za espresso kavu i dobit ce ga. nasla sam upravo savrsene velicine i jedva cekam onaj trenutak - otpakiravanje poklona i presretan izraz lica zbog sadrzaja poklona.
jednostavno obozavam darivanje. pokloniti nekome sitnicu poput osmjeha ispod djedamrazovske kape koji je neprocjenjiv kad se prima, a ne kosta nista kad se daje. zar nije u tome car? zar ljudi zaista zaboravljaju da poklon ne mora kostati 5000 kn da bi bio poklon, i da je nesto sto napravis sam poput albuma closer sa omotom, upakiranog vlastitim trudom ili jednog crteza na zguzvanom papiricu vrijedan poput neprocjenjive umjetnine?
sto me veseli - darom uveseliti drage ljude, stoga jedva cekam otpakiravanje poklona ove godine - zelim vidjeti sretna lica osoba koje cu darivati. ostali ce dobiti osmjeh jer je i on neprocjenjiv poklon, no za razliku od ovih koje zelim razveseliti necim sto vec dugo prizeljkuju, ostale cu razveseliti blagdanskim raspolozenjem :)
laka vam noc....
Post je objavljen 23.11.2005. u 23:17 sati.