Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dvdstarocice

Marketing

napokon post :))

jao...već mi je dosadilo gledati iste riječi, iste slike svaki put kad otvorim blog stoga...evo posta!! dakle, kh,kh; ladies and gentleman! kod nas je novo to da nema niš novo! mislim, sve je otprilike onak kak je i bilo, i dalje idemo van i to vam je u biti jedino, osim treninga, što nas okuplja. doduše, neki dan sam srela petru – išla je na faks. DA CURE...ŽIVA JE – MOŽETE ODAHNUTI!! JOŠ UVIJEK IMAMO N1!! zajedno smo se vozile do zg-a, pa smo se fino napričale iako je ona malo izvan...toka! he he...!! a danas sam se vidla sa ninom i nećete vjerovati gdje smo bile....u knjižnici (za neupučene – nina + knjižnica = krava i kozmetika). stisle je obaveze i silni referati, pa je morala u knjžnicu po literaturu...naravno, kako ženska nije učlanjena niti u jednu knjižnicu, ja sam joj uskočila u pomoć!! i tako smo mi bauljale po knjižnici tražeći tekstove o otrovima, elektranama i galvanskim člancima...
da znam...sve je to žalosno, ali opet, toliko smo se nadružile ljeti da je i dobro kaj se manje vidimo jer nam je onda zanimljivije. istina, fakulteti nas razdvojiše (gadovi jedni odvratni; «fakulteti odvratni, okrutni ko zmaj, slistili bi taj, mali čički raj! no neće, neće bogme moć jer male čičanke će doć...» sjećate se tog, hehe?) uglafnom- dobro smo mi! he, zadnji put se nismo slikale kad smo bile vani pa vam nemamo kaj objavit. ali zato imamo masu slika od ove subote – naime družile smo se sa lekeničanima na njihovoj fešti za kraj sezone i moram reći da je bilo jebenini. svirala je grupa viking – jedna od najboljih, ako ne i najbolja, grupa u okolici, a i šire (i ne, ne reklamiram ih, samo govorim istinu)!!
pri dolasku nas je poprilično šokirala «popunjenost» dvorane, a i bilo nam je hladno, tako da smo u početku stajale u krugu i cvokotale zubima. dečki su ubrzo počeli svirati, a ljudi su malo po malo kapali unutra zagrijavajući prostoriju. otišle smo na šank i svaka je «hrabro» naručila po jedan amaro. kucnule smo se i uz nezaobilazno «ševile» ispile piće do zadnje kapljice. počele smo plesati i zajebavati se...a i okinule smo par fotki...

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

nedugo zatim je došao varga i zaprepastio nas novim lookom - naime ošišao se na nulu!! rekao je da se morao šišati, jer mu je kosa počela strašno padati...šteta..imao je baš lijepu kosicu..evo slike...

11

12

moram priznati da sam se iznenadila jer par dečki iz ekipe nije došlo – neću ih imenovati, ali ako je to bila fešta u njihovu čast zbog čega onda nisu bili tamo?? još smo par puta posjetile šank..pa su nam dečki dali jednu rundu besplatno, sa malo povećom količinom pića...he he..al nismo zakazale – slistile smo i to uz njihove komentare...ne vjerujem...ili tipa..lude su..
na kraju je marina saznala od nekoga da smo čitavu litru mi same popile – dakle nas četiri!!
već pred kraj sam počela kljucati i oči su mi bile ko pepeljare – više nisam mogla gledati. jedan frend je plesao sa mnom, samo da me održi budnom. marina nam je sredila prijevoz u predrago nam čiče i jedva sam dočekala da mi glava dotakne jastuk.

sljedeći dan smo imale trening koji nije bilo bog zna što...ne znam što nam je bilo...umor?? ljenost?? amaro?? hm... ni jedna vježba nam nije htjela sjest, a najviše sam zajebavala ja – s ključevima nikako nisam mogla doći na ti...ufff al su me raspizdili!!
i eto..tako nama prolaze dani...neke su do grla u faksu (petra, iva, marina i ja), neke u referatima (he he..nina), a neke u školi (mateja i marijana)...i onda dođe petak, pa završimo u srcu...subota je chil out, a nedjelja je rezervirana za trening i odmaranje...i onda opet sve ispočetka...
i za kraj evo jedan marinin doživljaj...ona je to sama pisala, tako da se ne zbunite...

Nego, da podijelim ja s vama jedan doživljaj...Išla ja danas autom na fax (da, u subotu su nam stavili kolokvij!) i pitala sam majku svoju dragu treba li tankat. Dođe ona:» Pa, trebalo bi biti dosta. Ma imat ćeš dovoljno, ne trebaš na benzinsku.». Ajd reko', dobro. Vjerujem ja majci svojoj. I tako vozim se ja doma, skrenem za Novo Čiče (jer su neki radovi na onoj glavnoj cesti) i taman se ufuram, ubacim u petu i šibam ja, fino sam baš uživala u vožnji; lijep dan, sunčeko (a ja opet zaboravila cvixe), slušam neku slatku pjesmicu.. I onda.. Hm, ja držim gas, a auto usporava! Pitam se, pitam... Prebacim ja u nižu brzinu i skužim da...hm, skužim da moja majkica nije računala na to kak se ja vozim, nego je prema svojoj vožnji zaključila da ima dovoljno benge (njoj je inače, doživljaj prebacit u petu i preći 80 km/h). Ono, nakon što ona vozi auto pa ja dođem za volan, već mjenjač zahrđa pri prebacivanju u petu! Hehe... Pretjerujem. Uglavnom, ostala sam bez benzina tam kod Chich beacha. Taman sam si fino stala tam i auto mi krep'o! Valjda mi je još matematika u glavi zbog tog kolokvija pa sam si točno izračunala putanju... J Sreća da imam tako dobre frendice na koje mogu računati u svakoj nevolji!- Iva je bila moja junakinja i došla je po mene pa smo već kao velike cure, otišle na benzinsku po benzin i same sredile stvar. Eto, rekao bi moj buraz- sad se mogu udat! Navalite! Hehe...


...i evo nekakvih gluposti koje je kreirao jedan naš dragi frend (da čovjeku može biti toliko dosadno, ne ide mi u glavu..) dakle...petra je otišla obnovit ten daleko na jug, a marini toliko fale natjecanja da je izlaz pronašla u nizozemskoj gdje je trava uvijek nadohvat ruke, hehe...

petra u egiptu

djevojka sa sela

i to je to...zegeooo...pa pa
voli vas vaša martina

Post je objavljen 23.11.2005. u 23:58 sati.