Došao je snijeg...
Ničim izazvan
zario je ledene kandže
u nevinu nebranjenu Zemlju.
Hrabro se obrušio iz ciklonalne naoblake
brzinom gravitacije minus otpor zraka
i u brisućem letu zabijelio krošnje stabala.
Ljepljiv kao dosadni frajeri subotom uvečer
nakupio se po automobilima u parkiću...
Djeci ne smeta što su ta vozila nepropisno parkirana.
Djeca ko djeca, s novih mercedesa, renaulta i fordova
skidaju tanki sloj tek rođenih pahuljica
i pokušavaju od njih oblikovati snjegovića.
Naravno da ne uspijevaju,
jer nije dovoljno hladno,
a i ciklona je pomalo anoreksična
pa nema dovoljno materijala za izgradnju
željenih oblika.
Nema veze.
Djeca su djeca pa se snađu u čas...
Nisam stigao ni cigaretu pripaliti
već mi je gruda doletjela u glavu.
Pametne malene glavice su digle dva prsta
i vikale: zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz...
No kako je iskustvo uvijek jače od romantične ideje
iskusni lola im je svima dao za uho
pa se igruška pretvorila u plakušku.
I dok su uplakana dječica izbezumljeno dozivala roditelje
nisam mogao suzdržati osmjeh...
Iako morski psi u Australiji
jedu daske surferima,
jer je tamo ljeto,
meni se ledeni zadah zime
čini baš taman kako treba.
Pa glancam zahrđale sanjke
i izvlačim iz ormara
dva broja premalen
zimski kombinezon.
Širim osmjeh na licu
i namještam se u stav pozor.
Zimske radosti tek što nisu počele...
Bem mu miša,
opet nam se vratio snijeg...
Post je objavljen 23.11.2005. u 23:42 sati.