jučer, oko podneva, u našem uvijek živopisnom gradiću, viđen je, ni
manje ni više - taraaaaaaaaaaaaaa, Neven !
idemo mi s parkirališta hotela Slavomija prema Walkowu, ja uočavam
nekakav nabrijani Volvo ze-ge registracija koji skreće na parkiralište
istog hotela, i iz nekog razloga okrećem glavu udesno, kad viče
kameleon: Eno ga, Neven Ciganović ! Aaaaaaaaaaaa !
naglo sam se okrenijo, al uočavam samo gomilu ljudi u autu koji je već
prošo.
htio sam se vratit nazad na parking nebili makar vidijo te usne iz
blizine, te mu eventualno ponudijo radensku, al nisam jer smo išli nešto
radit, a vrijeme je novac.
jebote, kako je to fascinantno: samo trenutak nepažnje dovoljan je da
čovjek propusti događaj koji bi mu trajno obilježio život !
(dobro, barem za 2 - 3 dana)
Post je objavljen 23.11.2005. u 20:29 sati.