Koliko se često, na plavom nebu, pojavljuje duga,
Toliko se i na mom radosnom licu pojavljuje tuga.
Sav nemir i veliki strah moj
Uzeo si na krvavi križ svoj.
Moje srce, nekoć hladno i kameno,
Sada je dahom tvojim iscijeljeno.
Kroz sve borbe i beskrajan očaj,
Ti pružaš probodene ruke svoje u zagrljaj.
Život svoj za život moj daješ,
Svu prljavštinu i grijeh moj kaješ.
Nekoć mrtav, osjećah se robom,
Sad ponizno želim hodat s Tobom.
Post je objavljen 23.11.2005. u 17:42 sati.