Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anamarija

Marketing

Bečki sportski festival 2005.

Od ovog petka do nedjelje se u Beču održava najveći zatvoreni sportski festival u Austriji koji je prošle godine posjetilo preko 40.000 ljudi, a ove godine organizatori najavljuju sve još "veće, spektakularnije i sportskije".
Ukratko, radi se o prezentaciji svih mogućih sportova koje u Wiener Stadthalle (nešto kao Dom sportova samo veće i bolje opremljeno) izvode što renomirani sportaši, što raja koja dođe i poželi u društvu istih isprobati neki od sportova na svim mogućim i nemogućim sportskim spravama i pomagalima.
Tako osim na raznim drugim događanjima u sklopu festivala, možete biti u radionicama za aerobic, tenis, skateboard, triatlon (Esterajheri imaju olimpijsku pobjednicu – naravno strankinju), nogomet, razne penjačke sportove, hokej, naravno i skijaške skokove (da, da, napravili su ove godine jos dužu skijašku skakaonicu od prošlogodišnje u jednoj od hala), golf, pa neke najnovije sportove koje uopće ne znam prevesti... I naravno biti će prezentacija plivačkih disciplina (ovaj vikend je paralelno na bazenu i natjecanje u plivanju) ...
Savršeni i ja bi trebali u nedjelju nastupiti u koreografiji plivanja s monoperajom. To će biti dio velikog završnog spektakla u kojem će sudjelovati plivači, sinkro-plivačice, vaterpolisti, skakači u vodu i monoperajaši. Koliko sam do sada čula na bazenu, biti će to koreografija sa velikom školjkom koja će se vući po bazenu, s bakljama, i tak nekim čudima.
Budući da je na prošlotjednoj probi bio Mr. Perfect, dok sam ja čuvala djevojčicu, večeras idemo svi skupa da i ja vidim što moram raditi da ne osramotim svoj monoperajaški rod... a djevojčica ide s nama, samo se nadam da ćemo ju zauzdati da ne skoči u bazen jer je prehlađena, a na sportskom bazenu je voda prehladna za nju... Nismo ni nas dvoje najzdraviji, ali ne želimo propustiti ovakav događaj.

Javim kako je bilo...
Pozdrav, MonoperajAnka

Update:
Vratila sam se doma s teškim svrabežom po koži i licu jer se zbog probe koja se otegnula, tete-spremačice koja je već zatvorila tuš-butigu i djevojčice koja se sakrivala po kaslićima za presvlačenje, ja više nisam stigla istuširati...
Inače, spektakl je već sada bio lijep za gledati. Prvo idu plivači, pa skakači, pa vaterpolisti s loptama, i onda sinhro-plivačice i mi. Prvo jedna stoji na dasci, a vuku ju dečki, pa onda izvodi solo-točku , onda ide jedna na nekom luftiću-stolcu s kojega isto skače i pleše, onda ide mala djevojčica koja sjedi u školjki, vuku je plivači, a monoperaje plivaju oko nje i bacaju peraju u zrak...ma baš je fora.
Djevojčica je bila zapanjena, sve je gledala, močila je samo noge, s mamom se zagrijavala i skakutala, vaterpolistima nije htjela vratiti loptu za ponovnu probu i na kraju urlala za mamom koja je išla na drugu probu nakon tate...
Zaspala je vjerojatno u glavi vrteći te slikice gdje mama i tata plivaju kao delfini na neku lijepu glazbu (zvučnici su i pod vodom).
Joj, da mi je biti ponovno dijete s njezinim djetinjstvom... sanjajte i vi delfine, male sirene i ponekog dobroćudnog kita koji se ko sumanut rita... ova zadnja loša rima je posljedica bambusa u kasne sate... pa najte zamerit... Mah-mah svima.
E da, ako je netko slučajno (ili namjerno) u nedjelju u Beču, navratite u 18 sati u Stadthallenbad na lijep vodeni spektakl, upad je besplatan. Sve drugo od petka do nedjeljenog zatvaranja događaja se plaća. A ovo je sigurno najljepše za pogledati. Pa ima istine u onoj da su najbolje stvari u životu besplatne ...

Post je objavljen 23.11.2005. u 17:24 sati.