Kroz maglu sam čula intenizivnu molitvu. Otvorila sam oči i ugledala oko sebe časne sestre. Molile su na engleskom što me je začudilo. Pa ja sam u Hrvatskoj, zašto ove mole na engleskom. Držale su raširene ruke i molile krunicu. Slušala sam pola sata, a onda opet zaspala.
Probudila se, one su bile tu i molile. Ja sam bila obučena u neku šarenu spavaćicu, u nemogućnosti da se opet pokrenem. Nisam mogla niti ništa reći. Odustala sam i zaspala.
Probudivši se svijet je bio drukčiji. Tijelo je bilo nepodnošljivo lako, usne su me slušale i one koje su još uvijek molile su se razmaknule kada sam krenula u potragu za toaletom.
Počela sam postavljati pitanja, no umjesto odgovora njih petnaest je samo molilo. Prošvrljala sam naokolo, pronašla kavu, hranu i neku odjeću, ali nigdje nije bilo mojeg mobitela, odjeće, dokumenata.
Pala je noć i opet sam zaspala.
Probudila sam se i njih nije bilo. Ne znam koliko je prošlo. Otišla sam u kupaonicu i ja nisam bila ja.To nije bilo moje lice, to je bilo moje tijelo. Iz ogledala me gledala žena kovrčave duge kose, gotovo orijentalnih crta lica. Jedino je boja kože ostale ista. Uši su bile iste. Oči su bile iste. Ja sam bila ja, a opet nisam bila ja.
Izašla sam preneražena i nisam mogla misliti. Primijetila sam i da mi je trbuh poveći. Ok znam da sam trudna, ali nisam imala takav trbuh neki dan. Zamišljena i zbunjena jer nikako nisam mogla riješiti ovu zagonetku (tragova operacije nije bilo) ogledala sam se oko sebe. U ormaru je bila dizajnerska odjeća, a na stolu torba. U torbi novčanik, kartice, i putovnica. Australska. U njoj slika osobe koju sam upravo vidjela u ogledalu i ime Charlotte Bates rođena 19.11.1969. Počela sam se smijati. Em sam druga (ne bi baš rekla zgodnija), em sam Australka i još Škorpion po horoskopu. Zbilja krasno. Potrpala sam stvari u kovčeg, obukla se, uzela novčanik i izašla iz prostorije. Kao da sam znala da će sve biti otključano. Tek sam zastala na vratima. Ogromna osmrtnica iz Večernjak Nensi Slamar blago o Gospodinu preminula....
Znači Nensi tj. ja ne postojim. Postoji Charlotte. Da i ispod je pisalo. Nema natrag ili Marko umire.
Marko, ja, mama, brat, sve je bilo prošlost. Zavrtjelo mi se. Mislila sam opet napad. Otišla sam u Berkley's bank čiju sam karticu imala i saznala da imam 1.123-456.33 AUD. Tada mi je skroz pozlilo.
Nakon buđenja u bolnici, tražila sam da naprave CT. Liječnik me je blijedo gledao jer mi je po njemu kao pozlilo jer sam trudna šest mjeseci. Neurolog me je pola sata uvjeravao da su mi nalazi u savršenom redu. Definitivno ja nisam bila ja.
Otišla sam na adresu iz vozačke. Stan na West Endu. E da, bila jesam u Londonu. Imala sam i ključ. U stanu je bio cijeli život Charlotte Bates tj. ništa. Ni slike ni tona. Htjela sam nazvati Marka ispričati mu ovu ludost. Znala sam da to nije moguće.
Jer ja sam od sada i zauvijek Charlotte.
Post je objavljen 23.11.2005. u 23:45 sati.