Kao i svake godine na mom rođendanskom slavlju okupilo se to malo ljudi što je preostalo u obitelji. Bilo je ugodno, slavonski puno jela i pića... Ove je godine, uz već klasično nacrtane čestitke moga Goldića, malecki inzistirao da mi kupi knjigu, znajući za popis onih koje želim pročitati. Rekao je Goldici kako je štedio i kako baš on mora kupiti tu knjigu. Da čovjek ne povjeruje! A onda je uslijedio i Goldičin poklon, koji me, kad sam ga otvorio rasplakao. Nisam mogao zadržati suze. Kako jem samo znala? Od svega na svijetu želio sam baš to, ali to nisam nigdje izgovarao. Čuvao sam za sebe. To je dokaz da srodna duša može pročitati sve. Bilo je doista dirljivo.
Svima vama zahvaljujem na lijepim riječima. Voli vas Goldy
Post je objavljen 23.11.2005. u 09:13 sati.