Marketing
**Life without any serious reason**
Tko ima "zasto" zbog kojeg zivi moze se nositi s bilo kojim "kako"; Friedrich Nietzsche...ova izreka objedinjuje cijeli zivot...odnosno kako se postaviti u odredenim teskim situacijama u zivotu..ako ti identitet nije izgraden, ako nema svoje ja, nemas nista...bolje da ni ne zivis...jer se neces moci nositi sa zlom koje ovaj bijedan zivot donosi...ja nemam svoje unutrasnje ja, izgubljena sam u ovom nepovratnom kaosu samoce i bijede...to i dokazuje jucerasnji dogadaj...isla ja u kupaonu i vidjela novu, novcatu britvicu... 
krenula prema njoj, priblizila je ruci, tj.zilama, zatvorila oci i...ne, nisam se zrezala, nisam imala dovoljno snage...to samo dokazuje moju nedlucnost, moje nedefinirani identitet...nisam formirana ni kao dobra osoba ni kao zla..pa tko sam onda ja?!
ja sam nitko i nista, ne utjecem na nikoga, ne sirim optimizam...ne sirim ni pesimizam; ponekad mislim da bi svijet bez mene izgledao potpuno isto...na svijetu bi falilo samo jedno tijelo, tijelo bez duse...beznacajno, umrtvljeno...i onda nek mi netko kaze koji je smisao ljudskog postojanja na ovom zemaljskom djelu zivota?! nema ga...ljudi se samo zavaraju i vesele nekim beznacajnim sitnicama...sve vam je to isprazna fikcija...sreca kojoj svaki covjek tezi samo je malo uljepsana nesreca...jedino sto postoji sto je stvarno, bar u mojem svijetu...to su tuga, ispraznost duse, bijeda i nemoc da se odupirem teskocama...vise nema lijepih stvari kojima se veselim, mislim samo na najgore...i ako se to ne desi...nisam sretna zbog toga jer znam da ce me nesreca kad tad dopasti...to je stvarnost, a ja sam odlucila zivjeti s istinom...mozete reci da nisam normalna, ali priznajte sami sebi...kolika je kratkotrajna ta vasa sreca...Omnia preclara rara....ne slazem se ni s tim...nije sve divno rijetko...divno uopce ne postoji...ne znam zasto uopce postoji ta rijec, nista nije divno, nista nije savrseno...sve je to laz...
ovako vam izgleda moja isprazna dusa..prohujala je s vihorom i vise ju ne mogu dostici...predaleko mi je...a tako je blizu, smije mi se u lice i bjezi od mene...moram se upotpuniti da bi mi se povratila...previse se od mene ocekuje...ipak sam ja samo jedno bescutno tijelo koje stoji na mjestu, koje nema razloga za zivot...jedino na sto to tijelo nije otporno to je bol, srecu i dobro odbija u trenu, no jad je iznova i iznova sustize...ne mogu se tome oduprijeti , zasto nisam jaka, zasto me ne pokrece neka unutarnja snaga?! Kad cu uopce poceti zivjeti pravim zivotom...nikada, mozda tek onda kad otidjem na drugi svijet...mozda tek tad zazivim...do tada ja sam sam isprazno tijelo bez osjecaja na krivom putu, napustena od normalno svijeta, s kaosom u svom nepovratnom svemiru...
evo i moje slike...jos ne izgledam tako, ali ubrzo hocu...nemojte se presrasiti...samo mi se dopala slikica...
Post je objavljen 22.11.2005. u 22:00 sati.