Biti kršćanin je...?...
Doista, što znači biti kršćanin?
Sasvim sigurno to ne znači propovijedati ljubav, a prosipati žuč svaki put kada nam se netko suprotstavi.
Također, ne možemo nekoga smatrati kršćaninom samo zato što svake nedjelje odlazi u crkvu, a ostale dane u tjednu robuje svjetovnim stvarima i požudama tijela.
Ne čini kršćanina kršćaninom ni sama spoznaja da Bog postoji. Doista, malo tko bi se mogao nazvati ateistom ako bi to bio kriterij!
Kršćaninom naš čini voljno prihvaćanje Božje volje u našim životima, spremnost da u svakom trenutku vodimo računa da li su stvari koje radimo Bogu ugodne.
Kršćaninom nas čini nepatvorena ljubav koja izvire iz našeg srca.
Doista, kršćaninom nas ne čini znanje, ma koliko važno bilo. No, ako netko misli da je dovoljno samo reći 'Bože, ja te prihvaćam i molim te da mi oprostiš sve grijehe' i zbog toga biti spašen, vara se.
Istina, ne može se postati kršćaninom ako ne uzvjeruješ i ne prihvatiš Gospodina, ali to mora biti iskreno, a ne hinjeno.
Nakon toga se, sasvim sigurno moramo iskajati za sve svoje grijehe, ali i to ne smije biti deklarativno, nego istinski, svim svojim srcem i svom dušom svojom.
Tada ćemo, sasvim sigurno, biti razriješeni grijeha i zadobiti spasenje po milosti vjere u našeg osobnog spasitelja Isusa Krista.
Pišem sve ovo zato što onaj tko se zaista iskreno pokaje i uzvjeruje zadobiva novo srce, očišćeno od grijeha i ispunjeno Božjom ljubavi.
Tada nas Duh sveti ispunjava i probuđuje u nama novog čovjeka. Taj novi čovjek, rođen Božjom milošću, ima sasvim drugačija htjenja od staroga čovjeka. On više ne želi slijediti želje svijeta, već želje Boga svoga i Gospodina Isusa Krista.
Nanovorođeni je čovjek željan učiti kako ugoditi svome Bogu, željan je naučiti ga štovati na Bogu ugodan način, i vrlo često želi postati Isusov učenik kako bi pokušao postati što sličniji njemu.
Ispunjen Duhom svetim, on zaista ljubi Isusa. Sve to u njemu izaziva želju da zauvijek usmrti starog, grešnog čovjeka sebi.
Nanovorođeni čovjek tada treba donijetii jednu važnu odluku: želi li ostati samo spašen ili želi ispuniti Kristovu želju i postati Njegov učenik.
Osobno ne vjerujem da se dugo može ostati 'samo spašen'. Život pred nas donosi brojna iskušenja, i ako se ne hranimo duhovnom hranom, ako se prepustimo i ne potrudimo učiti i učvršćivati našu vjeru u Gospodina i povjerenje u Njegovo sveto vodstvo u našim životima, vjerojatno nećemo drugo morati čekati na trenutak kada ćemo pokleknuti pred iskušenjima svijeta i ukaljati dušu neiskajanim grijehom.
Zaista, vjerujem da je duhovni rast iznimno važan za svakog kršćanina i da nikada ne bi smjeli dozvoliti sebi da prođe dan, a da u njemu nismo imali zajedništvo s Bogom.
No, za razliku od nanovorođenja duhovni rast se ne može ostvariti preko noći.
To je proces koji zahtjeva ne samo vrijeme, nego i potpuno povjerenje u Božje vodstvo. Taj proces zahtjeva puno truda, puno napornog rada, ali i nagrađuje radošću i mirom koji je iznad svakog uma i razuma.
Ništa što vrijedi u životu nije lako, no i sami znamo da mnoge teške stvari ne izgledaju tako teške kada ih jednom napravimo. No, također znamo da je svaka dobra stvar koju smo napravili nagrađena radošću i mirom u našim srcima.
Gospodin nas je pozvao da budemo njegovi učenici. Razmislimo o tome želimo li ga slijediti.
Post je objavljen 22.11.2005. u 22:53 sati.