Marketing
Parada pijanstva i kiča
''Čovjek se rodi umoran, a živi da bi se odmorio.''
Druga zapovijed za lijenčnine
Izbjegavao sam blog posljednjih dana zbog proslava par rođendana koje su samo nicale od subote... No, eto, sad sam tu, ostavljam svoj trag... Rođendane slave u ovo vrijeme sve neki najbolji drugari, pa sam redovno popularan gost na njima... ''Ej, ne možeš me odbit...'' i slično... Posla, dakako, ima i više neg bi ga trebalo biti - sam sam kriv za njegovo nakupljanje, ali šta mogu kad sam kronično lijen, a uz to ne mogu reći ''ne mogu!''... Jest, imao sam sam i ja svojih ''ne mogu, učim'' situacija, ali šta bi onda bilo - ne bih se pojavio na određenom ''okupljanju'', a vrijeme bi potrošio na neku bezvezariju kao što je kompjuterska igra, forum, televizija ili blog ili tako nešto... Jučer nije bilo proslava, bio sam sam kod kuće i nikog živog u bližoj okolici, pa ipak nisam uspio da svratim ovdje, eto, toliko sam lijen. Vrhunac jučerašnjeg dana mi je stoga bila rasprava u slovenskom parlamentu koju sam pokupio na SLO1 (jedan sam od onih ''sretnika'' koji imaju kabelsku) - imali su otvoreni sat... i zadivilo me koliko slovenski političari - nisu lijeni... Istog trena bi imali pred sobom što je onaj drugi rekao, kako je rekao, kojim tonom je rekao, jeli gestikulirao dok je govorio i slično... Moram priznati da su me prilično zadivili... mene koji sam bio zavaljen u fotelju, slinio po sebi i mislio - ''čovječe, kako si ti tako prokleto lijen...'' Onda sam shvatio da onaj tko zadivi mene i nije baš nešto zadivio, pa sam prestao pratiti te njihove farse...
Kronični nedostatak vremena proistječe iz nas samih, iz naše inercije koja je posljedica želje za što dužim i lagodnijim životom... jeste li se ikada zapitali koliko vam vremena oduzimaju rođendanski pokloni? Ali ne oni koji su možebitno korisni, poput šala kape ili dezodoransa (iako nekome i ovo može biti poprilična zanimacija), ili onih što se daju reda radi (kao čestitke ili šalice) nego oni koji su stvarno zabavni... u kojima ste uživali i kojima ste obradovali kad ste ih dobili... npr. Koliko bi mala Lisa Simpson izgubila vremena (uz to i novaca) kada bi napokon za rođendan dobila ono što cijelog svog animiranog života želi - ponija? Prvo - Simpsoni bi morali plaćati poduke jahanja, onda bi ih ona morala pohađati, pa briga za konja - hraniti ga, timariti, pa mogućnost da padne s konja - bolnički troškovi, ležanje, odmaranje, pa moguće cijeli život ostane invalid... pa serija postane dosadna, pa je ukinu... Malo sam pretjerao, ali shvatili ste... K tome još... koliko ljudi gube vremena dok pronađu odgovarajući poklon? I na kraju svega... osnovno pitanje - zašto čovjek izmišlja tolike načine da potrati vrijeme, a tvrdi da nikad nema vremena?
Društvo je izmislio razne oblike trošenja vremena, pa tako eto i ovaj... iz jednostavnog razloga - ovo je ljudima dosadan svijet... ratovi postoje radi lijenosti i dosade... kako je i zašto osvajačima u prošlosti bilo teško obrađivati zemlju, a nije im bilo teško izrađivati oružje, oklope, uzgajati konje, jurišati na brojnijeg i nadomćnijeg neprijatelja? Čisto da bi izmislili novo zanimanje... ratnik... pa pravo - reakcija još jačih ratnika na jake ratnike i pokušaj njihovog ograničavanja, a onda dolazi umjetnost... krajnji oblik lijeka protiv dosade... kad se nije moglo ratovati iz tko zna kakvih razloga (između ostalog - pravo) - voila, eto umjetnina... idemo njima osvajati svijet... čovjek je puno toga izmislio samo da se zabavi... ratove, umjetnost, rođendanske proslave, rođendanske poklone - kupovanje ili izrada, pa moment predaje poklona, pa korištenje poklona... recept za savršeno zamišljeno trošenje vremena za dvije osobe... može li bolje, a da pri tom nitko ne strada?
Život je jedna velika parada pijanstva i kiča... pijani smo od vlastitih užitaka u kiču, a sve oko nas je kič za standarde prirode... davno smo prešli one nužne životne potrebe, i tim načinima ubijanja dosade postali ljudima... ali, što smo sad... kad smo postali robovi svojih ambicija? Kain ubija Abela... je li to karakteristika čovjeka? Pogrešna sredstva zbog previsoko postavljenih ciljeva? Smatram da jest... i to bolesna i degenerirana karakteristika čovjeka... sa svakim danom, sve smo sličniji onom iskonskom, životinjskom... sa sve većim potrebama, luksuzom, sve smo brutalniji... izgubili smo nit racionalnosti i altruizma... pokreću nas interesi i ambicije... a što je još gore ne prezamo pred ničim da ih ostvarimo... nije li to borba za opstanak?
Stoga, divite se neambicioznim lijenčinama... jer oni nisu robovi svojih ambicija... čovjek koji je lijen u okvirima vlastite potrebe (koja je da si osigura nužne uvjete u kojima može biti lijen) najmanje je štetan za okolinu... zato ne razumijem zašto se lijenost (naravno, u spomenutim okvirima zapovijedi ''ne čini drugima što ne želiš da tebi čine'' tj. ''ljubi bližnjeg svog kao samog sebe'') u katolicizmu smatra grijehom... U slučaju neumjerenosti, ona bi bila grijeh, ali tako je i sa svim neumjerenostima... pa i sa neumjerenosti u ambicijama... kada smo skrenuli s puta zlatne sredine? Je li nas ta floskula kapitalizma o lijenosti kao grijehu i konstantni pritisak potrošnje na ostvarivanje vlastitih iracionalnih potreba doveo do granica izdržljivosti, pa i do ruba zdravog razuma?
Postali smo robovi svojih ambicija, parade i kiča... robovi života... izgubili smo poantu zlatne sredine... nadam se da ne i u nepovrat...
Stay lazy and beautiful! ;)
Post je objavljen 22.11.2005. u 13:26 sati.