Marketing
TAKO NAM MALO TREBA
Jedne je večeri pjesnik Eugene Field ušao u restoran.
Bio je umoran, sjetan, deprimiran i prehlađen.
Nije pošteno ni sjeo, a konobar se odjednom stvorio kraj njega. Prilično nestrpljivo i na brzinu izrecitira mu što su taj dan nudili.
Field ga tužno pogleda i kaže: "Ali. prijatelju, pa je ne želim ništa od toga što ste mi nabrojali. Ono što mi trenutno treba je samo šalica vrućeg čaja i par toplih prijateljskih riječi."
Svaka osoba može prenijeti jednostavnu radost koja proizlazi iz malih svakodnevnih stvari i događaja. Prodavačica, vozač, konobar... ili bilo tko (iako nepoznat) može usaditi svjetlo i radost u osobe s kojima dođe u kontakt zahvaljujući jednom toplom osmijehu, jednoj ljubaznoj riječi ili pak jednostavnim ljudskim pristupom.
Bio je umoran, sjetan, deprimiran i prehlađen.
Nije pošteno ni sjeo, a konobar se odjednom stvorio kraj njega. Prilično nestrpljivo i na brzinu izrecitira mu što su taj dan nudili.
Field ga tužno pogleda i kaže: "Ali. prijatelju, pa je ne želim ništa od toga što ste mi nabrojali. Ono što mi trenutno treba je samo šalica vrućeg čaja i par toplih prijateljskih riječi."
Svaka osoba može prenijeti jednostavnu radost koja proizlazi iz malih svakodnevnih stvari i događaja. Prodavačica, vozač, konobar... ili bilo tko (iako nepoznat) može usaditi svjetlo i radost u osobe s kojima dođe u kontakt zahvaljujući jednom toplom osmijehu, jednoj ljubaznoj riječi ili pak jednostavnim ljudskim pristupom.
Miris cvijeta ostaje u ruci koja je darovala ružu!
Post je objavljen 22.11.2005. u 08:02 sati.