Kad sam bio bubuljičav, sanjao sam kako ću jednog dana biti Jebač.
The Great Fucker. I u isto vrijeme bio mladac koji zamuca kad se obrati curi.
Imao sam par čudnih pokušaja, ništa nisam napravio. Valjda su svi muški u mojoj blizini bili veći Jebači od mene.
A ja sam samo taložio strast u sebi i bavio se politikom kao onaj Šime Desničar iz posta naše Castanjete…
Sve dok se jednom nije desilo samo od sebe… Kad nisam ni mislio na to, bio sam u gradu navečer besciljno lutajući, pod jakom gripom… Ni do čega mi nije bilo… Već u poodmaklim godinama, nedugo prije dvaest'trećeg rođendana… Bila je to nikad ponovljena noć mojih 8 orgazama… Možda i 3-4 njena…
I tako radosno iscrpljen ali osokoljen krenuo sam u nove pobjede… Nakon nekoliko "recki" na svom revolveru već sam polako počeo shvaćati da bih htio više od toga… Neki potpuniji paket, zanimljivost, fascinaciju, ljubav… Ali sam još uvijek imao dojam da su svi muški u mojoj blizini veći Jebači od mene.
S vremenom su ostale potrebe iz meni željenog "paketa" bile sve veće i veće… Izlazio sam iz veza u kojima nisam bio sretan, nikakav seks me nije mogao zadržati u njima, tražio svoju princezu koju ću voljeti i koja će mi biti zanimljiva, čarobna i uzvratiti istom mjerom. Osamio sam se na duži period, namjerno.
Nisam tražio.
Čekao sam "onu pravu", jer takva se može jedino sama pojaviti, kao poklon s neba. Ali sam vremenom postao svjestan da je u tom čekanju ptičje govno jedino što bi na mene moglo s neba pasti.
Pokrenuo sam se ponovo. Još uvijek ne tražeći previše, više se prepuštajući sudbini i nadajući se najboljem. Jer bilo ih je koje su me htjele.
Prolazilo je vrijeme, broj se povećavao. Odjednom sam shvatio… Treba mi dosta koncentracije da se sjetim svih njih…
Postao sam Jebač!
Ali mi nikako nije bilo jasno zašto se onda tako i ne osjećam…
I taj seks je znao biti ovakav i onakav… Rijetko BAŠ dobar, jer me je malo njih zaista uzbuđivalo… Rijetka je prava kemija. Imao sam u rukama mlađe, starije, one s većim i manjim, mekšim i tvrđim sisama… Malo iskrenije, malo lažljivije, malo živahnije ili beživotnije… Ljubav nisam našao.
Ili jednom, ipak… Ali su ju ubile prevelike razlike. Sudbina.
Moja "soulmate" s kojom ću piti kavu u raju po cijeli dan… Ako me stave tamo ovakvog ofucanog…
A sad... Sad sam gotovo aseksualan… Želim nešto potpuno. Isprazno me ne zanima. Ponekad se "naljutim" sam na sebe i nađem si neku curu samo da se podsjetim kako seks izgleda. Tijelo ne kuži dodire, mozak pravi blokade…
Sreo sam nedavno frenda u jednim svatovima. Starijeg od mene.
Jebača s velikim "J". Malo je sjetan bio te večeri. Možda bi se i ženio. "Sad bih možda i mogao, prije nisam mogao zbog manjka stalnog posla, stana, radio sam po terenima…"
Isprike, isprike, isprike… Pred samim sobom… Ja znam zašto se nije oženio. I zašto ni neće.
Imao ih je puno. Bar triput više od mene. Slobodne, udane, vitkije, punije, pametnije, ispraznije… Ni jedna mu nije bila zanimljiva više od triput.
Sam si je srušio sve nade, snove i iluzije. Moj frend Jebač.
Shvatio sam. Ne želim više biti Jebač.
Još mi je malo snova ostalo.
Post je objavljen 21.11.2005. u 22:33 sati.