Zeus se kasnije nije mnogo opterećivao problemima u njegovom kraljevstvu, već je rješenja prepuštao ostalim božicama i bogovima koji su ponekad bili toliko bahati da se na kraju ipak on morao umiješati kako bi sve ostalo u savršenom redu i kako ne bi zavladao kaos. Jedina božica kojom Zeus nikada nije vladao (mada će opet Athumanunh u to posumnjati, jer to je bila predivna božica, a stari razvratnik joj sigurno nije mogao odoljeti) bila je božica Sudbina. No, mitologija je zapisala, a Athumanunh onda može i sumnjati – Zeus je bio čuvar i izvršitelj Sudbine. Tako Athumanunh sumnja da je on tu sigurno gurao svoje prste, jer tko bi odolio toj predivnoj božici. Zemaljskim kraljevima Zeus je nesebično davao moć nad ljudima, štitio je narodne skupštine, među ljudima učvršćivao pravni poredak i stalno razvijao pravo, bio je svjedok i čuvar zakletvi, a rado je štitio i sve one koji bi od njega zatražili zaštitu, mada tu, opet će napisati Athumanunh, nije uvijek bio dosljedan do kraja. Zeus je sve vidio i čuo, znao je za sve što bi se dogodilo, ako ne odmah, onda bi to saznao naknadno. Bio je dobar poznavatelj budućnosti, pa je mnogo puta budućnost naviještao raznim proročanstvima, prirodnim pojavama i snovima koje je izazivao sam ili uz pomoć nekoga iz svoje božanske svite s Olimpa. Posebno je bio darežljiv u dijeljenju i pretkazivanju budućnosti ako bi to od njega ljudi tražili i pri tomu mu prinijeli odgovarajuću žrtvu. Sve svoje darove vadio je iz dviju velikih posuda koje je čuvao u svojoj Zlatnoj palači na Olimpu koju mu je izradio sam bog Hefest. Tako su se u jednoj posudi nalazili dobri, a u drugoj loši darovi, a iz koje će izabrati Zeus bi to napravio prema vlastitom nahođenju. Njegovo najmoćnije oružje bili su munje i gromovi, a njegov štit imena egida bio je neprobojan. Zeus je rado boravio na planinama koje su zadirale među oblake, a najradije je bio na Olimpu u Tesaliji, Idi na Kreti, u Troadi, na Parnasu u Fokidi, na Kiteronu u Beotiji, a kada je postao bog Rimljana pod imenom Jupiter boravio je na rimskom Kapitolu. Zeus je bio svenazočan bog, pa su jedino njega ljudi za pomoć mogli zamoliti bilo gdje, a ne samo u hramovima kao pomoć drugih bogova i božica. Ponekad je među ljude silazio u promijenjenom obličju npr. kao čovjek, ili kao prirodna pojava (kiša, vjetar…), ili pak kao životinja (labud, bik …), no, to je bila poslastica i drugih bogova. Zeus je silno volio beskrajne gozbe koje je priređivao s ostalim bogovima i božicama gdje su se točili nektar kao piće i posluživala ambrozija kao glavno jelo. (To nije onaj korov ambrozija zbog kojeg danas mnogi ljudi imaju problema s alergijom – po Athumanunhu) Zeusa je dvorio vinotoča Ganimed i božica vječne mladosti prekrasna Heba, plesom su ga uveseljavale božice ljupkosti Hariteje i božice lijepih umjetnosti Muze. Tijekom obnašanja vladarskih obveza pratile su božice i bogovi Bia, Zel, Kratos i Nika kao božica utjelovljenja moći, krepkosti, vitalnosti, snage i pobjede. Kad bi se Zeus našao u ulozi suca ljudima i bogovima pomagala mu je božica zakonitog poretka Temida i božica pravednosti Dika (ova božica ima povez na očima, u jednoj ruci drži vagu, a u drugoj mač. Kreće se vrlo oprezno i izuzetno sporo, ali kada stigne do cilja neumoljiva je i nerijetko upravo mačem donosi presudu. Otuda nam i ono o pravdi da je spora, ali uvijek stiže i tada je neumoljiva – po Athumanunhu) Tijekom osiguranja prirodnog poretka pomagale su Zeusu četiri božice godišnjih doba zajedničkog imena Hore. Nerijetko u društvu Zeusa našle bi se i božica sretnog slučaja Tiha, pa božica mira Ejrena, pa božica duge Iris koja je ženski pandam božanskog glasnika Hermesa. (kad bi drevni Grci na Nebu ugledali dugu, bila je to Iris ili Irida, govorili bi da je to glasnica boga Zeusa – po Athumanunhu).
Post je objavljen 21.11.2005. u 20:34 sati.