Sjedila je u tami svoje sobe...plakala je tiho,gotovo necujno,suze su klizile niz njezino lice,bolne,teske suze....suze patnje....zasluzila je sve patnje ovoga svijeta,svima je lagala,nije se suocavala sa svojima strahovima, pustila je da ju pobjede i time je samo gubila...ne mozete ni zamisliti kako joj je tesko bilo...gubila je najvrjednije u zivotu...trebao je zagrljaj,prijateljski,topli koji bi ju cvrsto drzao cijelu noc uza sebe...ona zivi u svom svijetu i misli da je to moguce...ali to sto cita,ono sto u zapravo vjeruje to su samo fikcije i zagrljaj postoji samo u njezinoj glavi...ali nije ni zasluzila ni pogled pun prijezira,a kamoli topao zagrljaj...neka pati jer to je zasluzila,neka place,neka krvave suze licom joj teku...to je zasluzila...u mraku,u tuzi,u patnji i boli neka ju zagrle ruke,hladne,pune boli jer to je i zasluzila...

Post je objavljen 21.11.2005. u 16:20 sati.