Već priličan broj godina imam problema sa spavanjem. Nažalost. Ako ikome na ičemu zavidim – to je, pogađate, na izjavi kako se netko naspavao, kako ga, tko zna koji zvuk, nije probudio iz čvrstoga sna, kako jedva čeka vikend da se naspava do iznemoglosti, kako je prethodne dana spavao kao klada…itd. itd.
Bože, pomislim, zašto barem povremeno ne mogu biti „u društvu“ tih dobrih spavača! A nije to s mojim snom oduvijek bilo tako! Kad malo bolje razmislim, moji prvi problemi sa spavanjem započeli su rođenjem prve kćeri. Da, da, upravo tako – bolje da i ne mislim koliko sam strepila, osluškivala diše li, okreće li se. A dijete kao za inat, po cijele je noći, haračilo. I taman da sam htjela, nisam mogla dulje od pola sata u komadu odspavati. A kad bi me netko i zamijenio u tim prisilnim dežurstvima, ne bih se ni u susjednoj sobi mogla opustiti….Ma grozno!
Više se ne sjećam kako je bilo kasnije, ali stanje s mojim snom bivalo je sve gore, pa sam odavno u kategoriji za koju moj muž kaže da „kilavom ku*** i dlaka smeta“, što u prijevodu znači da: grilje, škure ili rolete (kako tko voli ili ima…) moraju biti do kraja spuštene, da TV prijemnik treba biti uključen, da me u onom ključnom trenutku prijelaza iz faze jave u fazu sna, ne daj b(l)ože, ne smije nitko uznemiriti riječju, djelom, zvukom SMS poruke, telefona…
Za razliku od mene, mom mužu smeta mrkli mrak i uvijek voli da u sobu ulazi bar malo odsjaja ulične rasvjete, a o TV-u u sobi ne želi razgovarati. Jedno vrijeme smo imali TV u spavaćoj sobi i on je bio doslovno lud – kaže taman zaspe, a onda ga probude ona blicanja s ekrana – kao da ga netko fotografira s flešom…Znali smo se tome drugi dan smijati, ali dok bi ga to budilo iz sna, iskreno se ljutio.
U međuvremenu sam se pomirila s činjenicom da mi je pet do šest sati sna maksimalna duljina, nažalost, ne uvijek u jednom komadu…Pretragama ustanovila da mi štitnjača pojačano radi, pa slijedom toga osjećam dodatnu hiperaktivnost, koju od prije dva mjeseca lagano kontroliram nekom terapijom. A dotad – uživam u dnevnom boravku, kunjajući uz TV, pa se u neko doba noći prebacim u zagrijani krevet u sobi lagano osvijetljenoj uličnom rasvjetom. Rezultat:: sve izrazitiji tamni podočnjaci…..
Post je objavljen 21.11.2005. u 15:47 sati.