Ovaj sam sunčani, prohladni kasnojesenski vikend provela u Istri. Otišla sam sa mamom, u petak poslije posla, a vratila se prije nekoliko sati.
Odmorila sam se, prošetala uz more, našla se (i pomalo zalomila u subotu navečer) s nekolicinom prijatelja...
Vrijeme nam je doista išlo «na ruku»; bilo je prekrasno sunčano, doduše burno vrijeme, no u zavjetrini je bilo preko 20 stupnjeva Celzija, tako da smo jutranju subotnju kavu popili vani. Ovih dana smo i fino papali, a i na jednoj farmi koza pored Pazina sam nabavila jako dobar mladi kozji sir.
Dva dana sam imala skoro pa mozak na paši – no, dobro malo sam čitala prije spavanja, jer sam tako naučila, bez obzira kada legnem. Ovaj vikend čitam jedan zanimljiv roman, škotskog autora Christophera Brookmyrea. Ako ste mislili da je hrvatsko zdravstvo očajno, te zavidjeli Zapadu na njihovom životnom standardu i drugim blagodatima bogatog društva, pročitajte «Prilično gadno jutro»...možda vam se učini da su oko vas, kako bi Fijumani rekli, rose in fiori!
Ipak, još uvijek je, barem ovdje kod nas, u provinciji, a naročito na selu vikendom, poprilično idilično. Za razliku od Zagreba, gdje je u dva dana bilo čak šest oružanih pljački. A jedna od njih, u Korčulanskoj ulici, u zgradi gdje stanuje moj dragi prijatelj, i gdje sam i ja provela dosta vremena. Nasilje uzima maha sve više, naročito pljačke, što je još jedan od pokazatelja socijalnog stanja u zemlji. Jer, kako sam negdje pročitala, u oružane pljačke se osim «standardnih» pljačkaša – sitnih kriminalaca kojima su provale i pljačke osnovno zanimanje, narkomana koji pljačkaju da bi nabavili drogu, sve više upuštaju i «obični» ljudi koji su se uvalili u dugove kod zelenaša ili banaka i koji ne vide drugog načina kako doći do novca. Ista stvar je i sa prostitucijom koja u posljednje vrijeme doživljava procvat, jer je vrlo jednostavan način kako bez škole i kvalifikacije zaraditi više novaca u tjedan dana nego prosječna hrvatska intelektualka u nekoliko mjeseci.
A meni sutra ujutro, bilo kako bilo, treba ustati i krenuti na legalan, ne baš tako jednostavan i lagan, i ponajmanje isplativ (kada se uračuna sav trud i vrijeme do sada uloženo), no ipak posao koji volim.
Uz to, ovaj bi tjedan mogao, iz nekih sasvim privatnih aspekata, biti vrlo zanimljiv. Vidjeti ćemo...
Post je objavljen 21.11.2005. u 00:55 sati.