Ljubav...najljepši osjećaj koji se može osjetiti...barem na neko vrijeme...u jednom trenu sve je super a onda odjednom uz taj osjećaj dolaze i ostali...patnja,bol,samoća,neizdrživa tuga...sve sto je još jučer bilo super odjednom se pretvori u maglu...sve je tako nejasno,ništa se ne vidi pred očima koje ispuštaju suzu za suzom koje kao da brišu one lijepe trenutke i mole ih da se vrate barem na jedan mali trenutak...uvijek netko ostane povrijeđen u ljubavi...ili obje strane ili najčesće samo jedna...i to ona koja više voli i koja više daje...kako ljubav može nestati samo preko noći...postoji li doista obostrana ljubav ili je s jedne strane uvijek samo gluma...samo laž...koliko je samo neprospavanih noći...jutro osvane a kao da i nije...jer bez njega meni nema svijetla...neuzvraćena ljubav je jedan grozan osjećaj...ali još gore je kad imaš nešto što najviše želiš a onda ti to oduzmu...to boli više od ičega...kad se jutrom probudiš i shvatiš da ga nema više kraj tebe...da nema topline njegova zagrljaja,mirisa njegova tijela i njegovih poljubaca koji vode u novi dan...ničeg više nema...samo ono malo zrno nade da ipak nije sve bila gluma i da će se vratiti...eto to je sve od mene za sad i ako netko želi pisati o svojim ljubavnim problemima neka slobodno napiše u komentarima jer tko se može bolje razumijeti nego oni koji proživljavaju isto?Držite mi fige da sve bude dobro...pozdrav
Post je objavljen 20.11.2005. u 18:47 sati.