"Noćas sam umrla, umrla u mukama,
na tvojim prljavim rukama,
oteo si me od svijeta,
a nisi ni pitao da li mi to smeta…
Vodio si me cestama prašnjavim,
pustim…
Ljubio si me noćima,
probudio iskre u našim očima,
bio si za mene JEDAN, samo jedan,
ali moje ljubavi nisi bio vrijedan…
Dala sam ti sve, sve što bilo moje je,
slijepo vjerovala ja sam tebi,
i sada ostala sama na sebi…
Sada mi se ona smije, misli da je voljena,
ali nije…
Zoveš me danima, lutam ti po snovima,
ali dušo ne pitaš niti da li sam te preboljela…
Ona guta snove tvoje, kao što uvijek i je,
ona jedna jedina dio tebe je…
Dio koji će uvijek biti,
Ona je majka tvoje djece!!
Obećaj joj ljubav vječnu,
rani moju dušu meku,
ali uvijek ćeš se vraćati meni, kao što to i činiš,
zvati ćeš me danima, noćima,
tražiti ćeš me u vjetru koji puše i burka more,
tražiti ćeš me kao Boga,
tražiti ćeš usne moje,
bez kojih sada ne možeš,
ne možeš i nećeš moći…
Tražiti ćeš me kao svjetlost u noći,
kao zlatni prah koji leti u ljubavnoj magli,
tražiti ćeš moj pogled,
a ostati ćeš lažljivac koji mi je jednom rekao,
volim te, i ne mogu bez tebe,
volim te, ne ostavljaj me, molim te…"
Fia
Post je objavljen 20.11.2005. u 13:50 sati.