Danas sam pročitao u Glasu Istre da Država župnicima daje tri puta više nego nezbrinutoj djeci. Ovim bi putem htio pohvaliti Glas Istre i posebice riječki Novi List, koji zapravo predstavljaju rijetko dobre i objektivne novine na ovim prostorima. Više mi je zlo od bogobojaznih novinara Večernjeg Lista koji «Loču k'o pesi» i odriču se tema gdje je crkva glavni krivac. To je vjerovatno zato što računaju na posljednju pomast u trenutku kad im zakaže jetra.
Država će u sljedećoj godini Katoličkoj crkvi iz proračuna transferirati 297 milijuna kuna, od čega će se gotovo cijeli iznos potrošiti na plaće župnika, koje je Hrvatska obvezna isplaćivati prema ugovoru sa Svetom Stolicom. Obveza isplate plaća župnicima odavno je ugovorena sa Svetom Stolicom i Hrvatska je ne može izbjeći pa župnici dobivaju prosječnu mjesečnu plaću. Kao primjer ćemo navesti i da će se se za djecu bez roditelja izdvojiti 81 miliun kuna, a da će od toga 50 miliuna otići na plaće zaposlenika dok će dječicu zapasti tek jadnih 30 miliuna kuna. Od tih preostalih 30 miliuna trebaju se sanirati i izgraditi domovi, zbrinuti djeca, plaćati komunalni troškovi, kupiti knjige i odjeća, te osigurati školovanje. Nije niti čudo da su domovi za nezbrinutu djecu rijetkost, a crkve niču kao gljive poslije kiše privatizacijskog kriminala. U isto vrijeme kad crkvu tresu pedofilski skandali zbog nekompetennosti osoba kojima je povjerena skrb o nezbrinutoj djeci unutar crkvenih organizacija, država zanemaruje mjerodavne službe na uštrp te iste crkve. Obveza isplate plaća župnicima odavno je ugovorena sa Svetom Stolicom i Hrvatska je ne može izbjeći pa župnici dobivaju prosječnu mjesečnu plaću. Ja ovdje vidim jasan razlog brojnih posjeta bivšeg Pape Hrvatskoj, a ako još dodamo i povrat crkvene imovine, koju je narod dao – narod uzeo, tada su razlozi još jasniji.
Doista mi nije jasno kako u jednoj laičkoj državi katolički svećenici dobivaju plaće iz državnog proračuna. Uopće me ne zanima kakva je praksa u Njemačkoj ili kojoj drugoj Europskoj državi, već tvrdim da to u laičkoj državi ne bi trebalo biti tako. Ili te stvari treba mijenjati ili trebano postati Katolička republika Hrvatska, baš kao Iran, Sirija ili druge. S obzirom da se kod nas svećenici povlače po novinama zbog izazivanja nereda, pucanja iz vatrenog oružja i teških pijanstava (prethodni post), usporedba sa navedenim državama mogla bi nam biti i kompliment.
Vi, dragi vjernici, kad budete jeli puricu za Božić, nakon što ste na misi ubacili koju Kunu za potrebe crkve, sjetite se djece bez roditelja kojima je crkva preotela ono malo kruha iz usta. Pitajte se tada: «Da li je doista Bog sa mnom?»
Post je objavljen 20.11.2005. u 13:07 sati.