Danas sam skužila da je došlo vrijeme ili da idem na neku duhovnu ili štatijaznam kakvu obnovu, ili da promijenim kontracepcijske tablete...jer sam fakat u zadnje vrijeme neuračunjljiva...i to zadnje vrijeme nekoliko mjeseci...
U kojem smislu sam neuračunjljiva...e pa sve više i više nisam jasna sama sebi, nikada nisam bila čangrizava osoba, kao što sam sada, nikada me više od sada nisu izbacivale iz takta gluposti pojedinih ljudi oko mene... sad ja neznam dali to ima veze s time što mi se napokon otvaraju oči, ili s time što me niti jedna osoba suprotnog spola nije ni ramenom okrznula u prolazu zadnjih nekoliko mjeseci a kamoli nešto više...
Jer ja sam osoba (bar do sad bila) koja sve nekako podnosi, čak nisam niti imala osjećaj da bi trebala nešto podnositi, ili da bi trebala nečije mane prihvatiti... meni je sve normalno...meni je sve ok...
Dobro kao i svatko imam svoje dobre i loše dane, dobre i loše ljude i sve ono što s tim ide...ali nikada kao do sada me ljudi nisu živcirali toliko da bih bila bijesna ovako...
Moja Ana veli da je to Triquilar...ajde nadam se...jer ne želim se pretvoriti u ovakvu osobu kakva ću uskoro postati...pogotovo sada kada pomalo postajem zadovoljna sobom i sigurna u svoje postupke...
Ili je sve to iluzija, možda sam oduvijek ovakva bila, a tek sad počinjem shvaćati... ma ne... to je triquliar
Eto, kao i svatko, imam i ja svoje razloge... nadrkalo me to kaj sam danas fakat shvatila da oko mene postoje nevjerojatno neorganizirani ljudi, ljudi koji k tome, su samo stvoreni za boss around...stvoreni za neko fiktivno organiziranje stvari...ljudi koji su se na neki čudan način čak i domogli mjesta za boss around...ljudi koji će na taj način definitivno dogurati daleko...a nisu se udostojili dovući svoju guzicu na konkretan događaj, na konkretan rad, i ne obavljaju konkretne zadatke, mada se nama kretenima čini sasvim suprotno...
...i s druge strane, imaš sad tu jednu mene, koja kao nema obavezu učenja, obavezu u krajnju ruku, čišćenja kuće...i umjesto da radim ono što trebam, ja svoje vrijeme trošim na gluposti samo da na kraju krajeva nas nekoliko koji se zbija želimo potruditi nebi ostali osramoćeni....
E ako se slučajno dogodi da ta dotična boss osoba dobije pohvalu da je fino organizirala ovu našu akciji, i da je fino skupila ljude da u njoj sudjeluju, da je fino organizirala kod koga ćemo ići u dobrotvorne pohode, i da je fino napravila čestitke (koje by the way moja frendica i ja radimo) onda majke mi moje, niti jedna duhovna obnova na koju ću ja ići me neće spriječiti da ljudima otvorim oči.
A to se zove timski rad... imati tim za neku aktivnost, tim u kojem pojedini ljudi imaju svoje zadatke, tim u kojem neki ljudi imaju malo veće zadatke, a neki imaju mali manje...tim u kojem postoji voditelj tima, koordinator, i to je sve ok, tak treba biti...
ali da voditelj ne radi apsolutno ništa nego da dođe samo iznositi svoje fiksne ideje, e pa hebo ti ja takav tim...
I prije nego je počeo...Advent... već mi se gadi...
a ja sad odo radit čestitke, da ne ostenem popišana kad ih budem morala prezentirati...
PA ZAKAJ SAM JA TAKO GLUPA DA SE OSJEĆAM NESPOSOBNO ORGANIZIRATI NEKU STVAR, KAD MI SE GADE OVAKVE TRALJEVE ORGANIZACIJE?
Sori kaj histeriziram i vičem... vičem na sebe...kretena na kojem će se uvijek netko drugi učiti bossingu...jer meni je uvijek sve super, i uvijek sve ok...ma bolje da ja ostanem na triquilaru...
Post je objavljen 19.11.2005. u 20:08 sati.