Ostala sam zapanjena jačinom riječi.
U jednom je trenu prijateljstvo palo,
Grubo, oštro, očajnički kratko
I sad znam da ti i nije bilo stalo.
Ni prije nisi osjećao ljubav
Samo požudu, čežnju za tijelom.
I ovjenčavao si me riječima lažnim
Kao sto lažu bolesnike oni u bijelom.
I što ti jos reći, kad sve je bila laž,
Kad je povratak svaki značio kraj.
Ni prvi put to nije bio početak.
Zar tako, lažima, misliš stići u raj.....
Post je objavljen 19.11.2005. u 18:28 sati.