Svašta se čuje tijekom dana na faksu, a neke totalno smiješne, čudne, blesave i ine izjave mi vjerno bilježimo (kad nemamo kaj drugo raditi, al barem se vidi da slušamo). Pa da podijelimo te mudrosti sa ostalima. (neke stvari su ispale veća fora u tom trenutku, ali nema veze)
Biseri profesora:
Studenti počnu crtati grafikone ko pokojni Edo Murtić primoštenske vinograde
o potpisivanju onih kojih nema – Kako vi vješto mijenjate rukopis – jednom nalijevo, jednom nadesno… A ti si promijenio i olovku, ali nije ti upalilo.
Jel ti razumiješ hrvatski s hercegovačkim naglaskom? To je najčešći naglasak u Hrvatskoj.
Studentica: Mislila sam doći na konzultacije. Prof: A što da tamo radimo?
Banana je prešla granicu i monkey food je došla.
Ja volim banane… nedavno sam sišao s granja.
Pokušavam minimizirati svoju glupost.
Biseri asistenata:
I onda slijede natezanja. A mene se ne može nategnuti…
Vezano za šalabahtere na ispitu – kažem ja, kolega, dignite se. I onda se on digne, a dolje pola kile hrasta lužnjaka.
O konzultacijama – možete me sve pitati. Naravno, ljubavne probleme ne rješavam.
Kolegice, što vi očekujete od seminarske nastave i kako se zovete? Studentica: Što ja znam!
Ne zanima me kod koga ste polagali počela. Ja vas učim ekonomiju i meni se to ne da.
Često odem s teme pa se opet vratim. Ali ja sam normalna, ne pijem nikakve lijekove. Imam horizont predviđanja cca 5 minuta.
Mene će u zatvor strpati zbog izjava.
Ne mogu se dirati s tom kredom.
Nećemo ovo raditi, to mi je sve dosadno.
Kupujte manje uvoznih automobila, kupite si Kraševe proizvode i šetajte.
Sad sam došla k sebi, pojela sam nešto slatko.
Nakon svakog predavanja imam želju pojesti čokoladu.
Ja ću ovo zveknuti i otkinuti si ruku na kraju (misli na grafoskop)
Ma moći ćete polako – brzo ćemo mi to.
Studenti:
Možete malo tiše, slabo vas čujemo?
Deadlock pročitano kao dreadlock.
1958. proizveden je prvi štapić na sladoledu…
Post je objavljen 19.11.2005. u 14:07 sati.