Kada su pridjevi dio predikata, predikatnog proširka ili pak atributa, uvijek su neodređeni:
Kaput je nov.
Zimi je voda hladna.
Ris je sličan mački.
On je kritičar oštra pera.
Ušla je djevojka lijepa stasa.
Ipak, u atributnom skupu dopuštaju se i dvojnosti, valjda zbog jezičnih mijena, pa možemo pročitati i primjere poput “sjekira tupog sječiva”, s određenim vidom, premda bi pravilniji (i poetičniji, ljepši) oblik bio “tupa sječiva”.
Kod tvorbe posvojnih pridjeva na –jev (Garibaldi – Garibaldijev), gdje se, rekoh, u sklonidbi rabi isključivo neodređeni oblik, treba pripaziti na imena koja su zapravo poimeničeni pridjevi (na –i ili –ski) – Đalski, Zrinski, Lisinski, Žuti, Debeli – jer od njih ne možete izvesti tu vrstu riječi, nego treba upotrijebiti genitiv: pripovijetke Đalskoga, skladbe Lisinskoga. Po tome se naša imena razlikuju od stranih, jer bi “Lisinskijev” značilo: poput Lisinskoga.
Eto, ako vas još štogod zanima, pitajte. Da možemo dalje.
Post je objavljen 19.11.2005. u 13:51 sati.