Probudi me
Dok još zora
Nebom ne zarudi.
Poljupcem mekim
Nježno me dodirni,
Kao u ona vremena stara
Kada si vatru iz tijela
Izvući znao.
Probudi me
Makar i iz daljine.
Zamislit ću
Sjaj tvoga oka
I žar usana tvojih.
I znat ću tada
Da ona zvijezda
Daleka i visoka
jos uvijek čuva
Uspomene naše i
Snove nedosanjane...
Dodji mi i u snovima
Tiho i na prstima
I samo me niježno probudi.
Post je objavljen 19.11.2005. u 09:05 sati.