nabrekle, teške noge
u bijelim, debelim najlonkama
u ledeno subotnje jutro na remizi,
sasvim su dovoljne
da u pitanje dovedu ono
u što smo se krvavih očiju noćas kleli: nema razloga za strah.
nema li?
nema!
u ovoj jedinoj prilici koju sam dobio
želim vjerovati da je tako: nema razloga za strah.
Post je objavljen 19.11.2005. u 06:22 sati.