Vukovar..
.. Heroji ne plaču,
I kad gube pobjeđuju,
Heroji ne mole
Zube stisnu
I prebole..
Što ostane jednom od čovjeka,
kad istina na vrata pokuca,
miris davnog jutra,
san o boljem sutra,
sjećanja,
samo šaka pepela..
Dragi Bože.. toliko mrtvih.. a nikoga da se sjeti zbog čega su umrli..
Zato da bi Ti i Ja tu sjedili i živjeli u miru u našoj domovini..Hrvatskoj....
nešto o čemu su oni mogli samo sanjati..
Duša me boli, jer su prebrzo zaboravljeni.. Na sreću.. meni nitko nije poginuo u ovom ratu.. niti sam ostala bez dragih ljudi..
Neznam da mi je netko umro od prijatelja, brata , sestre.. oca , majke.. ili dečko..
Vjerujem da bih se teško oporavila... a pogoto nedaj Bože ,da pronađeš osobu koju si toliko tražio i rat ti je oduzme.. neznam kako bi se s time mogla Ja nositi.. valjda mi se to zato nije ni desilo.. Božja volja...
Ipak mi živimo u mjestu kojem jesmo, zato što nam je to netko odredio.. Bog.. s ljudima koji nas okružuju..u životnim okolnostima kojima se nalazimo...
Sve to s nekim razlogom i smislom..
Ipak ovo je samo čekaonica....za nebo.. zato dragi moji ljudi.. nemojte uskraćivati ljude za dobru riječ, pohvalu, osmijeh.. zagrljaj....jer nikad ne znate ni dana i časa...
I zato svim našim poginulim braniteljima.. pokoj vječni ..i svakoj duši koja je prerano otišla..
A svim živima....Bog vas blagoslovio!
I
Post je objavljen 18.11.2005. u 22:32 sati.