Bilo je u Centru živo i zanimljivo i ovaj puta. Petnaestoro željnih igre me dočekuje. Padaju petice za pozdrav. Filip me čak dočekao vani pred ulazom u Centar do ceste i odmah me rasteretio vrečica koje su kao obilježje moje.
Odlaže Filip vrečice na stolicu, a ja počinjem skidati jaknu, a ostali već vade stvari iz vrečica i počinje priprema za igru. Ja vadim rokovnik i Predrag je već do mene i čak i viče: 'Mene pišite prvoga.'. Što mi drugo i ostaje. Pišem ga prvoga. Filip, radilica broj jedan, je sve odradio u pripremi. Pomaže mu Božena, a i drugi. Od kako sam ušao u veliku blagovaonicu, u kojoj igramo, osjetio sam neko zajedništvo. Kao da su me razgrabili. Naprosto ništa ne trebam organizirati. Znaju oni što treba i to rade. Ja tek slijedim svoj dio obveza, da bi nam svima bilo sve dobro u predviđenoj aktivnosti.
Jesu ova dječica živa. Jesu i glasni više nego je, izgleda, potrebno. Jesu i borbeni za svoja prava. Lijepo je biti među njima. Dolazi i Fabek, koji je ranijih godina vodio borbu sa samim sobom u namjeri da okolini pokaže svoju vrijednost. Znao je često odlaziti u suzama i prekidati igru. Izmjenilo se to. Fabek prima poraze kao normalni dio svoga mladog života u nadi da će i bolji trenuci doći. I dođu oni, jer treba im samo ne smetati i dozvoliti sreči da dođe. Bravo Fabek!
Svojim dolaskom danas nas časti Tea Šimag. Dugo nije dolazila na go. S poštovanjem joj se obraćam: 'Jeli nas to mlada gospodična časti svojim sudjelovanjem? Budeš igrala?' Ona tek onako pogleda i kaže jedva čujno: 'Da. Igrala bum.'
Božena obično igra igru, pa kao neće. Krene tako k meni i veli: 'Nebum igrala.'. Ja već znam što treba i kažem joj: 'Dobro. Nebum te pisal.' Očekivala je kako ću skakati oko nje i moliti je da igra. Ha, Božena, zna stiček Mladen u čemu je stvar. Kako rekoh, kratko, da je nebum pisal, ona skoči i okretom prema meni: 'Bum, bum, bum', kaj da se boji da nebum. Tu se već sve bolje kužimo.
Ivica se pomalo čudi napretku na 5. internu kategoriju.
Adnen me uvjerava kako će ovaj puta igrati ozbiljnije.
Damiru kažem pri upisu u tablicu: 'Damire, al s pobjedama da krenemo. Braco i seka su ti jaki igrači, ajd i ti.' 'Bum probal', odgovori.
I krenula je ekipa na posao. Striček Mladen čita parove. Parovi sjedaju za ploče i kreće slaganje kamenčića. Poneki veselo trče do stola gdje je rokovnik s Mladenom i dojavljuju pobjede. Jakov se ljuti nakon nekih poraza i zapitkuje me: 'Mogu li još biti treći?'. Filip nekoliko puta prilazi s velikim osmjehom. Ja već znam rezultat. Osmjeh govori sve, ma koliko se on trudio izreči rezultat.
Marina cijelo vrijeme šalje i prima sms-poruke. Čak i kao zaboravlja igrati svoje partije. Protivnici njeni pomalo negoduju, ali ona uvijek ima nešto posebno. Možda joj je to sastavni dio taktike u cilju pobjeda na turniru.
Predrag, bistra glavica, radi i radi. Puno toga on uočava. Pobjeđuje u većini partija.
Tomi Gego kao da sve više uočava neke stvari. Nekako je sve bolji u ovoj igri.
Damir, nažalost, još nije proradio. Biti će i to. Valja pričekati da se na to odluči.
Igrali smo, kao i skoro uvijek, atari-go na pločama 9x9.
Pogledajmo sada rezultate današnjih nadmetanja.