Na sjeni drveca
jos hladnog omota
zarobljena ta sreca
ko u lopova odnijeta
U okovima ju steze
zategnuta bez daha
i vrijeme koje nece
krenuti unazad
A pogled se prostire
na polja zlatna
i mjesto gdje izvire
rijeka mirisa slatka
No okovi se drze
jer bez nje ne postoje
nema sjaja ni duse
dok ju ona nepozove
Post je objavljen 18.11.2005. u 11:07 sati.