ARHIVIDEOSEX

Slušati noću, to odmah rnoram da kažem: zato što je, jer tako mora, Videosex - zvuk prilagođen onim posleponoćnim satima kad San i Java počinju da se mešaju vinskim (polupijanim) razmišljanjima, nakon Ljubavnih Besmislenih Dogovora o pričama bez Ijubavi; sto će reći da smo već unapred pripremljeni za spektakularnu kolekciju od čak 40 pesama, čime je ne samo detaljno pokrivena jedna stylish-karijera, nego i direktno sećanje na zemlju u kojoj se sve to dešavalo. Zemlja se, da podsetim zaboravne, zvala SFRJ: imala je šest republika i dve autonomne pokrajine (AP), a jedna od republlka bila je Slovenija u kojoj se nalazila Ljubljana, u njoj Videosex, a u Videosexu - Anja Rupel. Njen nevini, provereno-virgin vokal, umiven do granice kad se Čistoća Emocija merila hladnoćom sa one strane Alpa, učinio je da se cela SFRJ listom zaIjubi u malenu Anju čiji je bend (Videosex) odmah shvatio da je profitabilno pevati na mrtvom srpskohrvatsko / hrvatskosrpskom jeziku, iz razloga većeg tržišta i još većeg profita.
Tako smo od ukupno 40 numera - ogromnu Videosex većinu dobili u (danas) srpsko/ hrvatsko/ bošnjackom govornom obličju, čime su Slovenci, po ko zna koji put, dokazali da su isterani iz zemlje koju nisu imali razloga da napuste; najmanji razlog za to, recimo, imali su Videosex, valjda najšminkerskiji bend osamdesetih, dakako u pozitivnom smislu; ono sto su Turk & Comp. radili jeste bio estetski iskorak unapred, naročito kad su se Videosex prihvatili elektronike/jazza, pokušavajući da na ruševinama New Romantics pokreta naprave nešto sasvim novo, iznenađujuće čak i za Evropu, o Sarajevu da ne govorimo.
Petar Luković
Post je objavljen 18.11.2005. u 08:59 sati.