Sjećam se jednom
Kad me je mater (umorna poslije noćne)
zbog dječjih nestašluka
dva tri puta, oplela
oguljenim vrbovim prutom.
Nisko i
po nogama.
Izmicao sam i pištao, u
bijesu i nemoći.
Kada je završila
čvrsto sam odlučio
da ću se ubiti.
Stisnuo sam usta i potpuno
prestao disat.
Pobjedonosno sam plavio u
Strasti i suzama
Svi ćete vi plakati, kad ja umrem!
Naći će se već netko, da je optuži
za čedomorstvo.
Sigurno će to biti baka
Stari će opet,
stati na njenu stranu
Izdajica
Usta se sama otvoriše
Brojao sam kratke udahe kao
srebrnike.
Svih trideset
Zagreb
17. studeni 2005.
Post je objavljen 18.11.2005. u 08:43 sati.