mislim da na svijetu ne postoji osoba koja se barem jednom u zivotu nije susrela s necim sto se zove - predrasuda. ma kako liberalni bili, ma kako otvoreno prihvacali i dozivljavali svijet oko sebe, ipak u nama uvijek postoje zametci i korjencici predrasuda.
bondov film znakovitog je naziva iako sadrzaj nema veze s naslovom, no upravo je naslov ono sto izrice smisao borbe protiv predrasuda - "live and let live" (ne zelim prevoditi, jer svatko ce ovu jednostavnu recenicu prevesti sebi onako kako ju zeli shvatiti).
krenimo od banalnih primjera: iznervira vas neka osoba svojim iritantnim karakteristikama i kako cete ga nazvati - kreten, idiot, debil. nda.... zapravo, time sebe ponizavate a ne osobu koju ste htjeli uvrijediti, jer on ce za vas reci da ste primitivna osoba iliti popularno primitivka/primitivac (budimo politicki korektni pa navodimo oba spola da se slucajno netko ne nadje uvrijedjenim i povrijedjenim jer govorim samo u jednom rodu. najradije bih govorila u srednjem ali to je na zalost iz prakticnih razloga nemoguce :) ). nego, vratimo se mi predrasudama.
ok, izvrijedjali smo tu tzv. osobu, okitili ju raznolikim epitetima vrlo nepohvalnim za njen karakter, i sto smo postigli - nista. u nama i dalje kljuca bijes, nerviramo se, a ta druga osoba nas vjerojatno niti ne dozivljava :) i cemu onda sve skupa.... uzalud vam trud sviraci...
danas kad se svi bore za nesto, zaboravljamo opet detalje. konstantno gledamo u zvijezde, a zapravo ne vidimo da stojimo u blatu. stremimo poletjeti i vinuti se u nebesa, a nismo naucili niti hodati uspravno. vecina ne vidi dalje od svog nosa, svoje mane negira, ali zato se kiti vrlinama poput svrake - tudjima naravno.
kazu da ne znas kako je nekome dok ne hodas u njezinim/njegovim cipelama. neki to nazivaju biti u necijoj kozi. ma kako to nazivali, pokazuje se cesto da je ne samo tocno, vec jedino moguce. mozemo suosjecati s necijim osjecajima, situacijom u kojoj se nalaze, cak pronaci i zajednickih iskustava u nekim stvarima, no rijetke su prilike kada zaista, stubokom osjetimo kako je drugoj osobi.
zanimljivo je sto mi se to u zivotu uvijek desavalo do sada, neverbalnom komunikacijom - pogled, dodir, energija kojom netko zraci. upoznala sam ljude koje sam odgurnula od sebe jednostavno iz razloga jer su me energetski ispraznili ma kako se kratko nalazila u njihovoj blizini. osjecala bih se kao da sjedim pokraj goleme crne rupe koja jednostavno prozdire svaki atom energije u meni. nema lijepog nacina kako to reci, pa onda jednostavno biram onaj koji je dosljedan meni kao osobi - drito u glavu, pa kud puklo da puklo ;)
no nikada nisam niti cu odgurnuti ljude od sebe jer su drugacijeg uvjerenja od mog, jer im je vjerska, spolna ili ma kakva druga orijentacija drugacija od moje. mogu odabrati da prorijedim druzenje s politickim i vjerskim ekstremistima, jer ne volim ekstreme niti jedne vrste, ne volim fanatike. ne bojih ih se, naprotiv, no oni su drugi oblik negativne energije koja me iscrpljuje, pa stoga umjesto da njihov ego hranim objasnjavanjem svojih stavova, jednostavno se odmaknem i prorijedim druzenja. uvazavam njihovo misljenje, no moje predrasude ipak me sprecavaju da prihvatim njihovo pravo na ekstremizam. mogu li to pobijediti u sebi? ne. mozda bih i mogla, ali stvar je da ne zelim. jednostavno odbijam prihvatiti ekstremiste bilo kojeg oblika, boje i pojavnosti kao nesto sto MORA biti. ma tko to kaze da mora, nista se ne mora osim umrijeti i pi**ti.
s druge strane, sto ako predrasude imaju roditelji spram svoje djece? smiju li si roditelji dopustiti da dobrobit svog djeteta stave nakon svojih predrasuda? smiju li si dopustiti da naude svom djetetu upravo zbog vlastitih predrasuda spram njihovog izbora, odluka ili zivotne orijentacije? mislim da ne bi smjeli. ma kako krive odluke donosila nasa djeca, ma kako patila snoseci posljedice svojih odluka, misljenja sam da roditelji uvijek trebaju stajati uz svoju djecu, podrzavajuci ih iako mozda ne odobravaju odluku ili izbor koji su nacinila.
smije li roditelj odbaciti svoje dijete jer ono odluci promijeniti vjeru ili postati ateist? smije li roditelj odbaciti svoje dijete ako zavoli osobu druge boje koze, druge vjerske ili nacionalne pripadnosti? smije li se roditelj odreci svog djeteta ako je ono homoseksualne orijentacije? NE; NE; NE!
dijete ne bira tko ce mu biti roditelj. dijete ne bira u kojoj ce se obitelji roditi. OK OK ne zelim od ovog napraviti filozofsku raspravu o tome tko je bio prvi - kokos ili jaje. roditelj je s djetetom povezan nevidljivom niti, i samo ju predrasude mogu presjeci.
bole li roditeljske predrasude vise nego osuda okoline? misljenja sam da moraju boljeti najvise. nije bitno da li vas je vasa majka rodila ili samo odgojila, ona je vasa majka i to joj daje ogromnu odgovornost ali ne i neogranicena prava. isto je i s ocem. tko od njih ima pravo braniti djetetu da bude sretno? imaju li pravo postavljati uvjete pod kojim dijete ima pravo na srecu?
misljenja sam da ne, no ljudi oko mene mi svakodnevno dokazuju da si roditelji i okolina uzimaju veca prava nego sto bi smjeli. propovijedajuci moralnu ispravnost, nazivaju homoseksualnost bolescu, vrazjom opsjednutoscu, limitiraju sve sto limitirati mogu, sve do onog konacnog trenutka kada cine monstruozan zlocin - uvjetuju ljubav. postavljaju uvijet koji netko mora zadovoljiti da bi bio voljen. smiju li roditelji ciniti tako nesto, kada vec predrasude okoline namecu takvo ponasanje?
zivi i pusti druge da zive. ne cini drugome ono sto ne zelis da cine tebi. na zalost, moju veliku zalost, ovo su samo rijeci koju primjenjuje tek nekolicina.
zaboravili smo biti covjek covjeku, a sve vise je onih koji su covjeku vukovi :( laka vam noc i svako dobro..... dobri ljudi velikih srca....
a vama, uskogrudnima, ogranicenih vidika i razmisljanja zelim samo jedno - probudite se iz vlastite nocne more i pocnite biti covjek covjeku.....
ne zaboravite da niste u tudjim cipelama i ne znate kako je toj drugoj osobi. stoga joj ne otezavajte, vec se trudite pomoci ili barem pokloniti osmjeh onako od srca, ako vec nista drugo ne mozete uciniti.... osmjeh ne kosta ni novcica, a vrijednost mu je neprocjenjiva.....
Post je objavljen 18.11.2005. u 01:08 sati.