Gledam ja ovog vikenda onaj film o guskama na Novom Zelandu. Uglavnom, klinka na neku foru ima guske (kanadske!) u svojoj štali (propustih početak filma, ne znam od kud joj dotične) koje s njom odrastu i onda ih ona i tata u letjelicama odluče zimi predvoditi na putu za jug..
(Ja ekšli, dezorijentirana kao i uvijek, ne kužim zašto su ih vodili na jug kad je Novi Zeland i tako južno… a one su kanadske guske, pa valjda su navikle i na hladnoću, jel..)
Ali ništa mi to nije bilo važno. Gledala sam film i cmoljila na svaku drugu scenu.
Guske trče po dvorištu: ''a jooooj.. guske je slijede.''. *šmrc, gulp*
''a vidi kako se igraju…'' *uzdah*
''mali Igor šepa.. jadan.. zaostaje iza drugih gusaka..'' *šmrc* ''sigurno je iskompleksiran. I tužan jer ne može slijedit druge guske koje trčkaraju dvorištem'' *suosjećajni uzdah zbog Igora*
Kreću na put: ''leti mali Igore, leti!'' *držim fige malom Igoru* ''oh, ti to možeš!'' *presretna, plačem od sreće zbog malog Igora koji leti s drugim guskama* NEEEEEEEEEE! Udario u letjelicu *shrvana od boli, grčim se na fotelji*
Ok, konačno kreću na put, Igor je zamotan u dekici i leti u letjelici (*otirem suze-mali Igor je sigurno sretan*) Dolaze u američku vojnu bazu gdje ih skoro napadnu vojnici(oh ne! NE GUSKE I MALOG IGORA!!!*strepim, pozdravljam se sa ostacima izgriženih nokata*) al onda ih dočekaju i baš su si ok, na kraju ih ispraća cijela baza salutirajući (*gušim se u suzama*)
Pothvat gusaka koje lete na jug sada prati cijela američka nacija i navija za guske (tipično) .. (ah, ta ljudska solidarnost.. *da već ne plačem, sad bih zaplakala*)
U vrhuncu napetosti, protestanti sjedaju ispred bagera koji želi kopati rezervat za ptice, i sad svi u tišini gledaju u nebo i očekuju guske, ujedinjeni u željama i nadama i (*gulp, naviru suze*).. DOLAZIII!!Dolaze i guske.. slijeću u jezero.. (*potoci suza*) Zao lik koji je htio kopati rezervat baca planove o gradnji trgovačkog centra..Guske radosno plivaju u vodi i rone, ide i mali Igor (*plačem od sreće i grlim jastuk*)
Na kraju filma dolaze guske opet na proljeće kod male.. same samcate.. i mali Igor (*jedva zadržavam opaki prodor suza, iz obzira prema susjedima i njihovom plafonu-poplava?*)
Mislim, what the krushk?!?!
A danas sam hejtala apsolutno sve. Jer je sve što je moglo poći krivo pošlo po krivu-od toga što mi je bilo prevruće,a trebalo je biti hladno, pa do pobjeglog tramvaja, puknute vrećice, zaboravljene kemijske, gužve u tramvaju.. i poruka koji mi govore da budem otpimist. Hejtam ljude koji su vječiti optimisti! Morate pizdit sa mnom!!!!!!
Da sažmem:
- nagle promjene raspoloženja
- jutarnje mučnine (uglavnom nakon litara alkohola prethodnu večer, al jutarnje mučnine su jutranje mučnine)
- i najvažnije: opsjednuta sam kiselim krastavcima
Demit!!!
JA SAM TRUDNA.
Post je objavljen 18.11.2005. u 00:08 sati.