Marketing
FAZE U PROCESU TUGOVANJA…
1. Šok i nevjerica
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SA PRIMJERIMA: Javljaju se kod iznenadnih prekida. Svaku večer se nadamo da ćemo se ujutro probuditi i da će sve biti kao i prije.
MY VIEW: Prekid nije bio iznenadan… Točno sam znala da je neizbježan i što je najvažnije…sama sam prekinula. Vjerojatno ćete reći da sam prilično glupa što sam ga ostavila da bi poslije pričala na sva zvona da ga volim, da ne mogu bez njega i bla, bla , bla… Ono što je jednako važno, on nije pokazao niti najmanje znakove želje da me zadrži, prema tome… Svaki moj unaprijed smišljeni scenarij u kojem mu ja govorim da više ne možemo skupa, on na to pada u očaj i govori mi da će napraviti što god je potrebno da ostanemo zajedno, na što ja padam u njegov zagrljaj i zastor pada uz gromoglasan pljesak publike je isti čas pao u vodu…
Prekid nije bio iznenadan… ali svejedno su me njegove posljedice udarile u glavu tek nakon nekoliko dana…
Treba vremena da shvatiš da to ne zove on kad zvoni mobitel… iako svaki put sama sebi govoriš da to možda ipak je on… Ali na kraju, u većini slučajeva, nije…
2. Poricanje gubitka
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SA PRIMJERIMA: U toj fazi vidimo i sami da tog nekog više nema, ali i dalje ne prihvaćamo da je to gotovo, već se nadamo da će se kroz nekoliko dana taj netko opet javiti i baciti nam se u zagrljaj.
MY VIEW: Opa, moja omiljen hobi… Poricanje istine… Laganje samoj sebi… Ma naravno! Lakše je uvjeriti samu sebe da će on kao i svaki put doplaziti natrag za mnom nego se suočiti sa činjenicom da i onima najstrpljivijima jednom pukne film… Naime, on se pokazao kao vrlo tolerantna osoba tijekom čitave naše veze, ali očito da moje ponašanje u vezi može biti toliko skandalozno i pokvareno da niti on to nije mogao otrpjeti više… I tako je mala candy, umjesto da prihvati činjenicu da ga više nema i nastavi živjeti dalje ili… prihvati činjenicu da ga je sama otjerala od sebe i da možda postoji način da to još nekako popravi, prihvatila svoje omiljene taktike laganja same sebe… Naravno da je puno lakše isključiti zvukove na mobitelu i zirkati svakih pet minuta u njega (Možda je poruka ipak došla, ali ti ju naravno ne čuješ…) nego se ponašati kao normalni čovjek koji ne sere sam sebi jer to ne donosi nikakve pozitivne rezultate na dugoročnom planu…
3. Osvješćivanje osjećaja: (Note: Hm, hm… Što se tiče osvješćivanja osjećaja…Sad bi moj dragi bivši dečko rekao : «Mala moja, ti si emocionalno retardirana i nemaš ti šta osvješćivat…» Njegova toerija o mojoj emocionalnoj retardiranosti, potpunoj nesposobnosti da izrazim svoje osjećaje i nedostatku fraze «Volim te!» u mom govornom jeziku proizašla je uglavnom iz činjenice da mu malo više od pola godine zaista nisam mogla reći da ga volim… Dok mi on nije rekao da u tom slučaju naša veza stvarno više nema smisla… Priznajem, imam malih problema sa tom rečenicom… Pa šta onda? Riječi mi nikada nisu bile previše važne…)
a) čežnja za izgubljenim
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SA PRIMJERIMA: Polako počinjemo shvaćati da smo nekoga izgubili i taj nam počinje neizmjerno nedostajati
MY VIEW: Izgubila sam ga… i stvarno mi nedostaje… njegove poruke… maratonski telefonski razgovori… zujanje po kavicama… međusobno zajebavanje… Čak i njegova ljubomora… sve mi nedostaje… zajedničko ispijanje preskupih butelja njegovog starog kada je on solo doma… ma sve…
Kad se poželiš malo ljubakati, može poslužiti bilo tko…
Trenutačnu napaljenost može srediti bilo koji mišićavi praznoglavi «prijatelj» koji će rado zadovoljiti sve tvoje potrebe…
Ali ljudima nije samo do izmjene nježnosti i ispraznog sexa… Ponekad ti zatreba osoba s kojom možeš zaista iskreno razgovarati… koja će znati reći pravu stvar onda kada je to potrebno… koja će ti najobičnijom sitnicom ispuniti čitav dan… Za to postoje prjatelji, reći ćete… U njemu sam imala najboljeg prijatelja i najboljeg dečka… Više nemam ni jedno ni drugo… i to mi neizmjerno nedostaje u životu…
b) ljutnja
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SA PRIMJERIMA: Kako smo već polako umorni od tugovanja, počinjemo uviđati i nešto realno. Konačno se počinjemo ljutiti i umanjivati vrijednost te osobe.
MY VIEW: Čini mi se da se čovjek može toliko naviknuti na tugu, da ga ona čak i prestane umarati već postane sastavni dio života… Naučiš živjeti s tim osjećajem… A ovo što se tiče realnosti… Jesam li ljuta na njega? Bila sam… stotinu puta… htjela sam vrištati u jastuk od bijesa… sa guštom raspaliti onaj Kenzo kroz prozor i gledati ga kako se razbija u tisuće komadića… Kada sam me prošlo razočaranje i tuga što nije nazvao počela sam sama sebi govoriti da mi on ionako ne treba… Mogla sam imati zgodnije od njega… Zašto bi plakala za nekim tako punim mana? Answer is very simple… Ja obožavam sve njegove mane!!!!!! I svaka njegova mana mi se sviđa 100 puta više nego najbolje vrline nekog drugoga…
c) izrazita tuga
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SA PRIMJERIMA: Taman kada smo pomislili kako smo jaki, odjednom nas obuzme strahovita tuga, jer smo još uvijek slabi i ranjeni.
MY VIEW: Koliko puta mi se dogodilo da sam izašla van puna sebe… sa najnovijom oblekicom… najvišim štiklicama… ustrajna u namjeri da zavedem i odjebem sve muško što će mi se te večeri naći na putu… I onda bi ga neko spomenuo… i kao obično… Ja bi završila na šanku u društvu tekile i nekog ljigavog frajera koji bi mi se nakon nekog vremena priljepio… Došla bi doma… izbrisala broj tog frajera iz mobitela… i bila samo i jedino… tužna i osamljena… Jer jedino što alkohol i takvi likovi pružaju je iluzija… Koja nestaje sa jutarnjim buđenjem…
d) krivica
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SA PRIMJERIMA: Počinjemo se toliko loše osjećati da krivicu za raspad veze prebacujemo uglavnom na sebe. Npr. da sam bila pažljivija, on me nikada ne bi ostavio.
MY VIEW: Krivica… Ja sam ju, u svom kučkinskom i pokvarenom stilu potpuno prebacila na njega… Prevario si me, nisi mi rekao… Nisi se potrudio… Osjećam da se više ne ponašaš prema meni kao prije… Napad je najbolja obrana, zar ne? Što se tiče prave istine, ne krivim ga apsolutno za ništa… Ništa šta je on napravio ne može se mjeriti sa mnom i mojim «prljavim» vešom… Moja je jedina prednost što sam sve to znala sakriti bolje od njega…
Kriva sam… radila sam mnoge stvari na koje bi drugi dečki odmah odmahnuli rukom i napucali me… On je ostao… izdržao je… To me nije potaknulo da postanem bolja… samo me još više izazivalo da ispitujem njegove granice… Nisam nikada htjela žrtvovati ništa za njega… za našu vezu… On nikada nije to tražio od mene…
Priznajem krivnju i nemam mnogo toga reći u svoju obranu… osim jednog stiha… Uvijek sam ga mogla kupiti riječima… Baš onako… lukavo i slatkorječivo…
e) tjeskoba
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SA PRIMJERIMA: To je zapravo najbezbolnija faza, no caka je u tome što već tada mislimo da smo sasvim 'izliječeni', a nismo. Onda nas zbuni 'nemir' koji osjetimo s vremena na vrijeme, pa se uplašimo da smo na to osuđeni cijeli život.
MY VIEW: Imam ja tjeskobu u sebi od samog početka, hvala lijepa… Nisam još došla do ove faze… Čini mi se da sam još uvijek većinu vremena na onom pod c)… Valjda je to ono kada hodaš sa novim dečkom (kojeg navodno jako voliš, a ustvari ti je i pomalo stalo do njega…) i baš si sva happy…i onda… naletiš na njega… I opet te pokopaju stare uspomene koje i on i ti nosite u pogledu… ponovo ti srce poskoči od njegovog osmjeha… i najednom ti se taj novi ne čini više onako bajnim kao što je bio pet minuta prije… najednom bi prodala dušu vragu da možeš vratiti vrijeme i ponovo biti samo njegova…
4. Prihvaćanje gubitka kao stvarnog i konačnog
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE SVIH FAZA U CJELINI SA NEIZOSTAVNOM POTICAJNOM PORUKOM SVIM LJUDIMA SLOMLJENOG SRCA: Ne moraju svi ljudi proći kroz sve faze. Kada jedna faza završi moguće je ponovno proći istu tu fazu. Iako se ne zna pouzdano koliko te faze traju, obično se uspoređuju s lomom noge. Ukoliko vas ništa ne može uvjeriti da ćete kad-tad preboljeti raskid, samo se sjetite bivših ljubavi (ukoliko ih imate) i emocija vezanih uz njih koje su već duboko 'zakopane' i zaboravljene. Stoga, vjerujte, proći će - mora proći! Nitko nije dovoljno vrijedan da zbog njega omalovažavamo svoj život!
MY VIEW:Vidite vi kako su ti znanstvenici pametni ljudi… «Kada jedna faza završi moguće je ponovno proći istu tu fazu.»… Ili, zdravo seljački rečeno… Ako se danas osjećaš kao da ti je život u totalnom kurcu, a sutra se probudiš i sve ti se ne čini baš tako crno, velika je mogućnost da će te to optimistično raspoloženje proći već sljedeće minute… Ali valjda će proći… mora proći…
Post je objavljen 17.11.2005. u 23:10 sati.