Nakupio se u meni neki nemir.
Ne znam otkuda se usuljao.
Bit ce da ne zna pronaci izlaz.
Ugnijezdio se duboko. Uvukao se kao buha u tepih. Kao paucina u nedohvatnom kutku tavana.
Ne mogu ga dohvatiti niti stapicima za uha. Da ga podbodem. Istjeram na svjez zrak.
Preostaje mi poslusat to zujanje.
Ali ono je prazno. Bezrazlozno.
Tjera me da se zurim, ali ja ne znam kuda.
Gladna sam, ali ne znam za cime.
Veli Zakasnit ces, ali ne govori na sto. Skace po meni. Sklapa planove, ali skriva alat. Nigdje ne mogu pronaci kluceve.
Zeli ispisati puke stranice prazne biljeznice, ali bez sadrzaja.
Pjesme bez stihova.
Vice i jauce.
Pozuri!.
Pitala bih ga kamo, ali ne mogu ga tocno locirati.
Ne znam kuda usmjeriti to pitanje.
Post je objavljen 17.11.2005. u 23:07 sati.