Posjetila sam se ovih tekstova što ih pamti history mog bloga. Tu je druga polovica dostupna. Čini mi se da je prva polovica ostala zatočena u nekoj virtualnoj crvotočini. Je, je... imam je spremljenu negdi na kompu, al' nije to to! Još jednom sam dovedena pred zid kako bih se suočila s tim da ništa vječno nije, a najmanje moje misli zapisane crno na bijelom na nekoj, doduše, imaginarnoj karti. Ovih se dana ne javljam. A možda je i bilo priča s kojima vam se poželjeh javiti. Svejedno... life goes on! Ova karta nije karta devera... i ne mora sve biti de vero!
Kiši. Sada je najlipše vrime za sanjare, pisce i pjesnike... vrime je za fazu Werthera. Kiši. Može ti biti dovoljno prohladno da potakneš inspiraciju, da se osjećaš ostavljenim, osamljenim... da se osjećaš nadahnutim za još jednu tužaljku! Isto tako, vrlo brzo možeš zagrijati atmosferu kojekakvim grijalicama, zadovoljan zbog toga što si ti u mnogo boljem položaju od onog što se vani smrzava. Tako zadovoljan i još okrijepljen nekim toplim napitkom lako ćeš napisati i hvalospjev životu. Moderni Werther boluje svjetsku bol kad hoće. Voli kad hoće. Mrzi kad hoće. Pati kad hoće. Tehnologija je u službi didaskalija.
Ja već danima živim tuđi život kroz čarobnu kutiju. Iako ovisnik, uživam samo ono što mi čini ugodu (bar ovih dana) i još to snimam pa gledam i više puta ako imam potrebu za ugodnim podražajima. Nakon vankategorijskih najdražih Prijatelja, zanimljivog tipa u liku i djelu Eda... i serija koje mi sad ne padaju na pamet, tihi sam član fan cluba Gilmorica, a ovih dana Logana posebno! Šta mogu kad padam na hair style, walk, pretencious talk and smile of course! I'm silly girl... but girl!
Post je objavljen 17.11.2005. u 21:41 sati.