Prošli tjedan boravila sam u Pragu. Malo poslovno, malo turistički obišli smo grad, pivnice, uživali u kulinarskim specijalitetima. Sada sam u Hrvatskoj i svi me pitaju kako je bilo, što me se najviše dojmilo...
Od svih palača, crkava i inih znamenitosti... najviše sam upamtila češku neljubaznost. Moram priznati da me se to najviše dojmilo, naravno u negativnom smislu. Načula sam ja već i prije od maturalaca da su u hotelu jako neljubazni, da su jednoj curi naplatili 150 eura za nova vrata jer je izgubila ključ, ali sam to prije povezivala sa razularenim ponašanjem srednjoškolaca nego sa glavnim gradom Češke.
E, pa sad smo mi bili... niti smo maturalci, niti dolazimo pripiti u hotel, niti lupamo vratima, niti smo bili smješteni u nekom jeftinom hotelu... i neljubazni su u svakom pogledu.
Češka je naravno članica EU, što znači da teoretski možete plaćati u krunama i u eurima.. Ali, kada poželite iskoristiti tu pogodnost i kupiti nešto te platiti eurima, dočeka vas kolutanje očima... zatim na digitron preračunavaju krune u eure, pa vam kažu prvu cijenu npr. 5 eura... vi krenete platiti, a oni kažu ne, ne, ne... pa bubnu drugu cijenu 6.5 eura... na kraju vam vrate novac kao da je cijena 7 eura jer nemaju cente i drže se da su vam napravili uslugu što su vam uopće prihvatili eure...
Zaustaviti nekoga na cesti i upitati za smjer – nemoguća misija. Neće vas ni pogledati, proći će pored vas kao pored turskog groblja, a ako stojite ispred njega malo će vas i drmnuti u prolazu. Kao da ste nevidljivi...
U hotelu čuvarica zatvora (recepcionerka) skoro svaki puta kad pokušavate otići u sobu drekne "Sim!", što znači da morate doći do nje i objasniti da ste gost hotela i da želite otići u SVOJU sobu. Na što vam rezignirano kaže "Tak!" i mahne rukom što vam daje za pravo da nestanete iz njenog vidokruga. To zna biti pogotovo iritantno kada izlazite iz sale za doručak i prolazeći pored recepcije krećete prema sobi, a ova drekne "SIM!". Dođe vam da počnete tražiti skrivenu kameru jer imate osjećaj da vas netko blago zaje....
U restoranu, konobar se spotaknuo i kolegici zalio jaknu juhom, naravno nije smatrao potrebnim da joj se ispriča ili pomogne obrisati jaknu. Nastavio je dalje posluživati, a kad mu je ona pokazala na šta joj liči jakna, samo je slegnuo ramenima i otišao u kuhinju.
U marketu sam kupovala jednu stvar, a ispred mene svi sa punim kolicima. Kad sam ljubazno upitala da li bi me mogli pustiti jer imam samo to i žurim na autobus, izderali su se i izvrijeđali me (dobro da nisam sve ni razumjela).
Jedva sam dočekala da se vratim u Hrvatsku, jer kakvi smo-takvi smo, ali ovakvi nikad nismo bili ni nećemo...
Post je objavljen 17.11.2005. u 19:33 sati.