On je voli. Ona je u manje više osrednjem braku i odgovara joj da je on voli. Iako mu stalno i uporno "naglašava" da za njih nema nade. Isto tako se uvijek i odmah javi na telefon kad je nazove, primi haljinu koju joj on pokloni. I koliko god bila dobra majka svoje djece i fizički vjerna svome suprugu na ovome svijetu postoji još netko tko nju beskrajno voli i ona, unatoč odmaku zadržava tu ljubav. Ona je njegov san, ona je njegova ljubav.
On je voli. On je ugledan, bogat i sposoban. Ona je lijepa, nježna i krhka. Malo starija od njega. Ona ima svoju djecu i unatoč tome što on je sanjao svoju djecu, unatoč tome što su u tim snovima njegova djeca prije govorila engleski nego hrvatski, zavolio je nju. Koja mu ne može, a možda niti želi roditi njegovo dijete. No on je tako voli da je njenu djecu prihvatio poput svoje. Ona njega ne pušta, ali niti on nju, iako zna da postoji netko na ovom svijetu koji bi mu odmah ispunio davnašnji san. Jer je poseban. On ima ljubav, ali nema san.
On je voli. Strpljivo čeka da ona uzvrati njegovu ljubav u potpunosti. Ovaj vikend su trebali ići zajedno na put. Otkazala mu je zbog tete. Oboje imaju preko trideset, ali tete valjda jesu nekad jako važne. On ju je skroz prihvatio, s mračnim tajnama, pridigao ju je kad je pala. Odrekao se svoje najveće ljubavi da bi volio upravo nju. Ona samo ponekad nije spremna za njega. On ima ljubav, a sna se je odrekao.
On je voli. Možda da, a možda i ne. Nazove je svaki dan, tj. svaki dan ima kao da ima potrebe čuti njen glas. Ponekad želi s njom izaći, no mnogo češće i ne. Ta žena mu cijepa srce na pola, ili on to sam sebi radi, a tako bi volio biti tj. ne biti u toj poziciji. Nisam baš sigurna da li ima i san, a da li ima i ljubav.
On je voli. No sram ga je svog života, pa joj se nema snage ni javiti na telefon. Otići na kavu. Nije joj oprostio ili možda i je što su samo prijatelji. No na kavu ne može, a ona nema snage zvati. Ma koliko bili prijatelji. On nema niti san, a ni ljubav.
On je voli. Ona je njegova sestra. Zna da je pomalo na svoju ruku i on odavno ima svoj životni put i svoj obitelj. No rado će sa sestrom popiti kavu. Iako ne pričaju o niočemu važnom. Ne razmjenjuju iskustva jer je ista nemoguća razmjenjivati koliko su različiti. Ponekad pričaju o sportu, ponekad o njegovoj djeci. Ponekad se ona pita, bi li joj taj njen mlađi brat mogao ukazati na neke stvari i koliko bi to koristilo. Jer ona zna da je on ostavario i ljubav i san i ne pušta ih nikako. Čvrsto ih se drži.
Ona ga voli, odriče se javno svoje ljubavi, ali ga voli. Ponekad se pravda zbog svoje ljubavi, ali voli. Voli neizmjerno, možda pogrešno, ali voli. Nema ga u snovima, nema ga u srcu, no tu je.
A on šeće svoju malu djevojčicu, njihovim parkom. Djevojčicu koju nema s njom. Pitanje je da li se pita. Pitanje je da li se itko nas pita za vlastite snove i vlastite ljubavi ili su to tek rijetke iznimke.
I tko o čemu Loptica o ljubavi....standarno :))))
....p.s. ovo je prerada posta o češnjaku
Post je objavljen 18.11.2005. u 13:05 sati.