Zažmiri i protrči
Tako dok stojiš i neka sjena ti pada niz vrat, ja postanem hrabra. I zamišljam da to nisi ti i to nisam ja. I da te ljubim opet ispočetka. U onom jedinom mrtvom satu. Između dana i između noći. U onom dijelu priče kada brodolomi više nisu važni. Kada sve dolazi bez zvuka, jer već unaprijed znaš. Kada ti ni koraci ni tijela ne stoje na putu. U onom dijelu vrta gdje korovi najbrže rastu, a trnje ne ostavlja tragove. Gdje možeš gaziti najljepše cvjetove, a da te nitko ne gleda. I da me ljubiš opet ispočetka. Kao da između nema i nije bilo. I sve je tu i nema iza.
Dida i baka danas slave 60. godišnjicu braka. Istinski slave.
Post je objavljen 17.11.2005. u 11:33 sati.