Ova posljednja tri dana doista sam udarnički radila. Od jutra, pa do večeri. Večeras, kada sam stigla doma, odjurila sam pod tuš, i nakon toga ravno u krevetac (ne ovaj Van Goghov, već moj). Zaspala sam kao da mi je netko pritisnuo «off» gumbić. Ustala sam maloprije i skuhala si juhu i nescappuccino, pa sada malo surfam. Neću dugo, brzo ću se vratiti u krpe. Čitam «Povjesničarku» Elizabeth Kostove - noćas sam čitala do 3 sata i jedva sam ujutro ustala u 6,30. Sada sam njegdje oko polovine romana (ima oko 650 stranica). Nekolicina ljudi me ovdje pitala što mislim o ovom romanu – nije loš, doista. U mnogočemu podsjeća na «Da Vincijev kod» Dana Browna. Ovdje se radi o otkrivanju povijesnih spisa u istanbulskim arhivima koji ukazuju na to da je Dracula još živ/nemrtav i o potrazi za njegovim grobom. Ima zagonetnih nestanaka, red suspencea, red horrora, red jurnjave, red romantike, na puno lokacija u Europi i kod nas (Split, Dubrovnik, Zagreb)...vrijedi pročitati.
U međuvremenu sam pročitala i «Windows on the World» Frederica Beigbedera (iduće od njega koje me čeka za čitanje je «Ljubav traje tri godine») – malo emocionalno zahtijevnija knjiga, roman o posljednjim minutama imaginarnog posjetica istoimenog restorana na 106.katu sjevernog tornja Twin Towersa, 11.rujna 2001.nakon zalijetanja zrakoplova. Autor u prologu kaže jednu zanimljivost, koja je mnogima upala u oko i koju su mnogi na razne načine komentirali – ta tragedija je u Americi strogo i planirano bila lišena osobnog – nije se nigdje u medijima moglo vidjeti nijedno truplo, nijedan skakač, kao da su ti ljudi nestali u prašini i dimu, pa joj je odlučio dati i osobnu, ljudsku crtu. Prilično potresan roman. A davne 1983.godine sam i ja bila tamo, u tom istom restoranu.
Kažu da je danas bio oblačan dan – nisam puno od dana stigla vidjeti. Ujutro sam uskočila u trenerku, pa u auto. Navečer, na povratku – ista priča. Sutra također, radim od 7 do 18 sati. Nije baš tako strašno, da se izdržati.
U petak ću ranije završiti – ja i moja ptičica idemo u Istru. Majka se fino oporavila, ponovno je puna elana. Idemo se malo na selo odmoriti, nabaviti vino i maslinovo ulje, prošetati u prirodi, uz more; nešto fino popapati...
Idući vikend sam pozvana na jednu veliku rođendansku feštu, pa zatim vikend nakon toga je moj rođendan...pa onda kreću predbožićne feštice, pa praznične feštice... Čini mi se da je siječanj ipak najbolji mjesec za neke nove početke, primjerice, početak dijete...Osim toga, piše u novinama, obline su opet u modi! Ah, šteta što mi je frižider prazan, morati ću početkom idućeg tjedna u nabavku, da ne ispadnem iz trenda, hehehe...
Post je objavljen 17.11.2005. u 00:15 sati.