Kao što sam već rekla, dans smo imali gosta ili da budem preciznija, imamo ga još uvijek. Upravo on i mužić pilje u našu velčiku telku. Pacijenti. No htjela sam zapisati recept, pa reko da ga podjelim sa vama. Obično kad radim neke novotarije, koristim goste kao pokusne kuniće, ne zato jer je to nepredvidljivo kakve će arome biti i hoće li biti jestivo ili ne, već zato jer su moji gosti naučili kod mene dobro jesti i bolji su pokazatelji od domaćih, koji samo kimaju i trpaju u sebe, a sve bez komentara. Obično moram izvlačiti informacije, a to nije baš stimulirajuće.
Radila sam tofu
sir, sa prilogom i rižom.
Tofu sam izrezala na šnite debljine 3 do 4 milimetra, poslagala na prethodno , crnim soja sosom
polivenoj posudi, odozgora blago posipala kajanskom paprikom, preko toga posložila sitno isjeckani 4 cm debeli pis đumbira
i šaku duboko zamrznute sitno isjeckane limunske trave (na slici), još crnog soja sosa. Poklopljeno je stajalo 4 sata, povremeno sam ga podljevala sokom u kome se pacao. Na kraju sam zadnji sat još napravila blagu juhicu od jedne žlice zelene kari paste i deci vruće vode i time zalila tofu.
Kupila sam nekidan električni lonac za kuhanje riže i momoa, naravno. Dobar je za dim sum i te stvari koje se rade na pari ali za rižu je zakon. Uglavnom, kuhala sam integralnu basmati rižu, malo mekše jer tako bolje ide uz dinstani tofu. Riža se kuha po želji, uglavnom ide 1 na 2 ili 2 i pol, tj. jedna mjerica riže na dvije ili više mjerica vode, zavisi koliko volite da je kuhana.
2 velike mrkve sam narezala na prutiće i kratko zapržila na sezamovom ulju, dodala malo vode i žličicu soli, to se dinstalo jedno 10 minuta, na kraju sam posipala peršunovim listom sitno nasjeckanim.
Na veliku tavu ulila sam sezamovog ulja sa malo običnog suncokretovog, kad se pristojno zagrijalo, dodala sam 3 velike jušne žlice sezamovih svijetlih sjemenki (oljuštenih) i kratko ih zapekla, dok nisu malo požutile. Ne smiju zagoriti jer su onda gorke i pokvare hranu. Na njih sam poslagala tofu i na svaki komad stavila gusto iz marinade, znači limunsku travu i đumbir, a sa tekućinom sam polila odozgora. Kratko sam ih zapekla sa jedne pa sa druge strane, zatim posipala sa sitno isjeckanim oljuštenim bademom. Podlila malo sa vodom na više mjesta i poklopila. Tako se dinstalo jedno 10 ili 15 minuta.
Žlicu zelene kari paste prelih sa dvije jušne žlice kipuće vode, dobro umutih da se pasta sva otopi i onda sam u to umješala 3 velike žlice kiselog vrhnja. To je takozvani spasonosni sos.
Kad sve posložite na adekvatne tanjure i ljupko ukrasite peršunovim listom, cviječem dragoljuba i crvenim feferonima, dobijete jednu prekrasnu sliku na koje vam nakon kušanja, počnu nekonrolirano curiti sline.
Bilo je fantastično ukusno i dobro, i što je najvažnije, ništa nije ostalo. Skoro smo se potukli oko zadnjih zalogaja.
Ako ima zainteresiranih, napisati ću vam i kako se radi zelena cury pasta ;))
Post je objavljen 16.11.2005. u 22:22 sati.