Ljepilo kroz Pukotine. Curi pored nas. Naši se pogledi spoznaju. Kroz slomljeni muk tišina. Mrlje pepela spaljenih krinki. Gase posljednje iskre lažnih toplina. I nikad se nećemo poznati bolje. Nego kroz bezočno obnažen mrak.
Ne, ne pokrivaj me, ne spavam. Samo postojim iznutra na van.
Post je objavljen 16.11.2005. u 17:54 sati.