mali podsjetnik samo. intuicija mi je najjace oruzje i najbolji stit. (sto mi vrijedi sto toliko snazno osjecam ako ne mislim obracati paznju na to?) i kao sto bi dina (:***) rekla - a sad sto puta kredom po ploci. budem. za kaznu.
damn. ljude koji me na prvu loptu cine nemirnom ne proglasavat princevima/princezama koji ce balavit po mojem sto-godina-spavajucem avanturistickom duhu pokusavajuci ga probudit. jer niti oni to rade, niti bi htjeli. niti ih je briga. posteno.
a sa druge strane, avanturisticki duh/hrabrost se ne pokazuje tako sto se pokusava smirit uzburkani oušn. (to isto po ploci :))
nego se ili hrabro zaroni ili se vristeci i masuci rukama pobjegne u drugom pravcu. sto dalje na kopno.
i tak. moja teta intuicija je grlo izderala vicuci i upozoravajuci me. ja ju grubo odgurnem i idem se trudit. naravno, zakamuflirano toliko da ni ja ne kuzim da se trudim uopce. neeeee...zapravo je baaas zabavno. yeah, right.
na kraju ostanem sa natecenom nagazenom shapom i u cudu gledam u nju - zasto bi mi itko to zelio napravit, zasto?
tak. slucajno. samo zato jer sam ju ispruzila.
Post je objavljen 16.11.2005. u 17:35 sati.